ЖАЛ
Џабе ми је све сестро мила и марке и одело и ципеле
Нема га више оној наше кад се искраднемо из дом па босе побегнемо на сред село а тамо онија наши слепци
Е кад се сетим срце пусто оче да пукне
Сејо сети ли се некој за мене или су ме сви заборавили
Поздрави кој пита за мене
Ако те овуј зиму некој потражи узни мојти дар
Франкфурт, 1970. године
(из књиге „Печалбари" Драгослава Манића ‒ Форског)
Tokom duge istorije prema Kosovo su se svi ponašali kao prema zemlji Hananskoj. Svedoci smo kako sada svi , ne samo Srbi nego i Albanci, sa velikim žarom govore o svojoj svetoj zemlji, mada je vrlo diskutabilno koliko je tu mnogo više otetog, prokletog i ukletog nego svetog.Najnovija zbivanja oko Kosova ,po ko zna koji put, izazvala su euforiju “kosovarenja.”
Skoro svi političari, stranke, javne ličnosti, patriote po profesiji, mediji, a i građani opet se busaju u grudi junačke i patriotske “Kosova je Srbija” i “ ne damo Kosovo”, a slična i još euforičnija situacija je kod Albanaca na Kosovu. Kod nas je u tome, pored SRS, naročito glasna, jasna i gromoglasna jedna stranka, nekoliko NGO patriotske provinijencije i tzv. javnih ličnosti.. Oni nas uporno ubeđuju kao da se nalazimo u vremenu pre 1912.godine, da treba konačno valjano rešiti pitanje “svete srpske zemlje”, jer niko, od Pašića, kralja Aleksandra, Tita, Rankovića, Miloševića, Đinđića i Tadića nije to znao ni hteo, pogotovo ovi današnji koji ne slušaju mudre glave iz jedne domaćinskie srpske stranke, koju neki skraćeno zovu DSS .
Toma hoće referendum, Voja kaže da je to neustavno.
Idu dva coveka (u vicu originalno cetinjanina) ulicom, prilazi im stranac i pita (dok ga oni sve vreme tupo gledaju):
do you speak English?
parlez-vous français?
sprichst du Deutsch?
parli italiano?
hablas español?
Na kraju se covek okrete I ode.
Prvi:
-Jel vide ti koliko ovaj stranac govori jezika?
Drugi:
-Sto?! Jel mu to nesto pomoglo?
Гост аутор: anonymous
Датуми
Историја није нешто што нам се само догађа, она се и ствара. Историју пишу победници. У њој је уписан однос моћи. Историја се памти по датумима који овековечују славу победника, и понижење побеђеног. Датуми се брижљиво бирају.
Данас 14. маја 2016. године, у Бањалуци заказан
Gost autor GORRAN2
Pre 69 godina u Rudom je formirana Prva proleterska brigada, U sastav brigade ušli su :Prvi (crnogorski) bataljon; Drugi (crnogorski) bataljon; Treći (kragujevački) bataljon; Četvrti (kraljevački) bataljon; Peti (šumadijski) bataljon i Šesti (beogradski) bataljon,a već sutradan je izvela svoju prvu borbenu akciju i taj dan je obeležavan kao Dan JNA.
Bilo je to izuzetno teško i komplikovano vreme, puno nedoumica. Međutim, tu ljudi - partizani - nastavili su odlučno svojim putem, i uskoro se sve počelo razbistravati, i izgledati bolje. Došla je pobeda. Bio je kanda i neki napredak. Štaviše, po nekima, zlatno doba.
Ipak, istorija je napravila još jedan salto. Danas se u Rudom bivša ulica Prve proleterske zove ulica đenerala Draže,
Nemoguće je danas posmatrati postizborne proteste u Srbiji, a ne setiti se sličnih postizbornih demonstracija po američkim gradovima u novembru prošle godine. apolitička, antistranačka histerija kao sastavni deo bunta protiv korumpirane vlasti naravno nije srpski fenomen , I ona se desila Americi, doduše nešto ranije.
Pobeda Trampa na predsedničkim izborima izvela je na ulice u novembru prošle godine desetine hiljada demonstranata nezadovoljnih izbornim rezultatom i izbornim sistemom. Medju protestantima bio je veliki broj onih koji na novembarskim
...буди ми силан и добро ми стој!
Често слушам у разговорима, читам по интернету, у новинама, књигама, часописима, слушам на телевизији и радију, како су Срби „један лош народ, корумпирани, неморални" и „како баш заслужујемо то што нам се догађа".
И заиста, у много случајева када гледам и слушам све око себе у мојој Србији, дође ми да ускликнем:"Па јес, стварно су људи у праву! Много смо сви, бре, неки покварен народ!"
Али...
Kome treba pacov u klopci?
Da li je moguće da niko ne čuje vapaj hora srpskih političara na čelu sa predsednikom Srbije Borisom Tadićem u molitvi da im (nam) se dopusti nekakva, bilo kakva, časna odstupnica, kroz neki jezički kalambur kojim bi Srbija prihvatila Ahtisarijev plan praveći se da je zadržala i nešto obraza, ako već ne i svoju teritoriju, imovinu i građane?
I da li je moguće da im (nam) "naši prijatelji i partneri" iz "međunarodne zajednice" tu odstupnicu ne dozvoljavaju, usput ih (nas) još šamarajući, šutirajući u tur i valjajući se od smeha nad našom brukom i nemoći?
Reč-dve o vrednostima Slobodnog sveta, preneto sa vesti b 92 a mislim da zavređuje malo pažnje i malo promišljanja o tome da li smo umesto berlinskog dobili novi zid, samo nevidljiv a neuporedivo veći i neuporedivo tvrđi.
A Edvard Snouden sam odgovara na neka od pitanja postavljenih na prethodnom blogu.
I ja mu verujem.
Moskva -- Edvard Snouden se danas sastao sa predstavnicima organizacija za zaštitu ljudskih prava na moskovskom aerodromu, a Vikiliks je objavio šta je tada rekao.
Prenosimo u celini Snoudenovu izjavu, koja je danas objavljena na sajtu Vikiliks: