... ili cisto da se i ja malo nalupetam na izandjalu temu...
Nije uopste vazno kako ce se zavrsiti ovo zezanje oko Ukrajine. Nije ni prvi ni poslednji put da se "narod" digne protiv vlasti (spontano ili ne), da se "vlast" sklanja u Rusiju (principijelno ili ne) i da se Rusija ponasa kao uvredjeni bully u skolskom dvoristu.
Uopste me ne interesuje da ulazim u analizu ukrajinske (bivse?) opozicije i ko je sta tamo, sta ko hoce, ko koga kontrolise (spolja ili izvana), ko, kako, i zasto je organizovao demonstracije, da li su se one spontano ili ne pretvorile u revoluciju, i da li ce na kraju ta revolucija pojesti svoju decu ili ne.
Da li bi iko trebalo da se zabrine nad činjenicom da je Stiv Benon zainteresovan za ishod narednih EU parlamentarnih izbora. I da li bi još više trebalo da brine to što se Stiv zalaže za ukrupnjavanje i jačanje evropske desnice (inače Benon je bio manje-više prvi čovek Trampove pobedničke predsedničke kampanje, kao i njegov bliski saradnik i savetnik, bivši doduše). Sad bilo da g. Stiv priča u svoje lično ime ili u ime nekih novih, starih ili ko zna kojih već sve ne poslodavaca, ostaje pitanje kako (posebno u vremenima u kojima Ameriku, između ostalog, trese i afera vezano za uticaj Rusije na njihove izbore) jedna SAD interesna grupa, koja god i kakva god bila, može tako otvoreno da utiče na ishod evropskih izbora. Uz drugo, možda još i važnije pitanje – zbog čega druže Benone baš desnica.
Paaaa, sad... Jasno je napisala: ,, naslov treba tako ma kako tebi to izgledalo ''. Poznajete je, i njenu čuvenu terijersku narav. Šta mi je drugo preostalo do da poslušam zilikaku ( ovo nije link )?
O radiju kao elektronskom sokoćalu kojim je Nikola Tesla izmenio svet komunikacija i otvorio proces stvaranja "globalnog sela" mogao bi da piše neko od kolega stručnih za lampe, tranzistore i žičice, odašiljače, repetitore i prijemnike, eletktromagnetne talase i ostale pojmove vezane za ovo čudo nastalo krajem devetnaestog veka.
Moje je druženje sa radijom počelo nešto kasnije od njegovog nastanka, dakle - negde sa polaskom u osnovnu;
sa pesmama Zorana i Bojana Ramboseka i onom pesmicom u interpretaciji Paje Minčića, koju sam svakoga jutra slušao na prvom programu Radio Beograda, u najavnoj špici emisije "Dobro jutro deco":
У свеопштој суманутости коју хомофобија ових недеља, месеци, година, деценија сеје Србијом, чујемо гласне и заглушујуће позиве да се животи стотине хиљада Срба униште. Чујемо подметања око тога шта је српска традиција, шта су хришћанске вредности, и чујемо да је мржња угушила сваку разумну мисао у умовима многих људи.
Једна од ствари коју не чујемо, јесте однос српске државотворне традиције и хомосексуалности.
To je ime „tražim pomilovanje iako vam ga ne bih dao". To je ime sudije koji stanovnicima Vranića kaže da im ne može dozvoliti da prisustvuju procesu za rehabilitaciju „jer to nije parnični proces". To je ime bacanja zaklanih muslimanskih žena, dece i staraca u Drinu, Lim. To je ime osobe kojoj se preko kurira šalju hvalisanja o takvim delima. To je ime svih četničkih ugovora sklopljenih sa NDH, svih toplih pohvala u izveštajima nemačkih oficira, svog provijanta i naredbi uručenih od italijanskih fašista.
To je ime poslanik SPSa koji je samo skulptura poslanika SPSa.
Зашто на Србију, мало-мало, ударају толике хорде, као да овде постоји некакав јединствен мед живота који се по било коју цену мора коначно отети?!
Обично су ти ратови на нашем тлу били више од рата – не војска на војску – већ сатирање нејачи, депопулација, уништавање културе, затирање вере и обичаја, спаљене библиотеке, свеци