The architects of our doom
Around their tables sit
And in their thrones of power
Condemn those they've cast adrift
Echoes down the city street
Their harpies laughter rings
Waiting for the curtain call
Oblivious in the wings
Sport spaja ljude. Tako je bilo u doba antičkih Olimpijskih igara, tako je i danas. Tako je bilo i u doba krvavog Velikog rata, kada je bilo tako malo stvari kojima bi se čovek mogao radovati. Centar za sportsko nasleđe Jugoistočne Evrope, uz pomoć i podršku ambasade Velike Britanije u Srbiji, započinje projekat koji ima za cilj da prikupi podatke i istraži sportske kontakte između Srba i Britanaca u periodu Prvog svetskog rata, kako na Solunskom frontu, gde su bili najčešći i najintenzivniji, tako i u Srbiji do 1915. i Velikoj Britaniji, gde su se sklonile brojne srpske izbeglice. Istraživanje zajedničkog sportskog nasleđa dve nacije nije samo svojevrsni omaž srpsko-britanskom savezništvu u periodu Prvog svetskog rata već predstavlja i mogućnost da se dođe do fundamentalnih saznanja o samim počecima srpskog i jugoslovenskog sporta i uticajima koji su na razvoj istog imale razvijene sportske nacije poput Velike Britanije.
Kontekst, fakti, interpretacija, reprezentacija
Usled delimičnog uspeha revizionista u pokušaju masovnog onepismenjavanja stanovništva, potrebno je u ovakvom razmatranju početi od osnova razumevanja istorijskih događaja i istorijskih narativa. Šta više, da bismo uopšte razaznali u kojoj i kakvoj magli fantastičnog revizionističkog predela se nalazimo, moramo neprestano insistirati na ovim osnovama, kao što se pri prostornoj orijentaciji neprestano moramo služiti kompasom.
Da bi se uspešno orijentisali u pisanoj istoriji ili istoriografskoj građi, moramo pre svega
On je bio teatar.
Pošto u subotu odlazim a imam neko posuđe koje sam kupila zbog boravka ovde, na FB grupi za hanojske ekspate oglasila sam selidbenu rasprodaju. I, javi se jedan mladić da kupi rice cooker – to je za ovaj deo sveta verovatno najgenijalniji izum 20. veka.
Dolazi jutros fin momak oko 35 godina. I onako usput, dok testiramo kuvalo, pita me šta sam radila u Hanoju. U jednoj rečenici kažem mu da putujem biciklom godinama a ovde sam pravila pauzu da bih napisala novu knjigu. To izaziva već očekivano oduševljenje. Zatim i ja njega upitam isto – šta radi ovde.
„Predajem engleski. Došao sam pre godinu dana kada se moj otac ubio, a ja sam prsao: ostavio sam posao u korporaciji i napustio ženu. Hteo sam sve da promenim, da radim nešto korisno i plemenito. Moj otac je bio vijetnamski veteran i zato sam izabrao da dođem ovde da pokušam da popravim ono što je on uradio. On je bio artiljerac i nikad nije imao sukob prsa u prsa, ali na svim fotografijama koje je čuvao bile su stotine mrtvih Vijetnamaca po tlu, svi pokošeni. Znaš da je ubijeno preko tri miliona ljudi, od kojih je preko dva miliona civila? Poginulo je oko pedeset hiljada američkih vojnika. Ali istina je da ih je mnogo više nastradalo kasnije, najviše zbog samoubistava.“
Potpuno citiram jedan mejl koji sam davno dobio:
Rat je gotov, bar ono svima poznato bombardovanje, sigurno se secate vesti i recenica u kojima smo pljuvali po agresoru :) Ovde mozete procitati sve nazive kojima je RTS nazivao NATO za vreme agresije.
Brutalna mehanicka sila
Bestijalne horde
NATO zveri
NATO monstrumi
Krvozedni agresori
Fasisticke NATO falange
Zlocinacka NATO alijansa
Zlikovacka NATO armada
Razularena soldateska
Gospodari rata u ubilackom carstvu
Tomahavk demokratija u ratnickoj avanturi
Divljacka ceta
Gigantski