Pre neki dan, a u stvari ima i malo duze, dade nas akademski velikan, drug Matija, jedan poveci intervju srpskim medijima. Cini mi se da je sve originalno objavljeno u Politici, a mozda i nije, ali to je u celoj stvari najmanje vazno...
Elem, pitase Matiju cenjeno misljenje o mnogim stvarima, najcesce nacionalno-sudbinske prirode, a Matija nam revnosno odgovori, ne stedeci ni sebe ni nas, onako kako samo on ume: vrcavo, domisljato, seretski, cinicno, sa visine, iz daljine, iz dubina srzi kojima se mnogi (svi?) nikad nece ni pribliziti, a koje su, normalno, rezervisane samo za najvrlije ribice naseg genetskog bazencica...
...s prošlošću: Francusko iskustvo
Gost autor: dr Predrag Milidrag
viši naučni saradnik, Institut za filozofiju i društvenu teoriju, Beograd
objavljeno u časopisu Filozofija i društvo 23, 3 (2012): 56–77.
ili: smrtonosni virus nevinosti
U noći 15. oktobra 1890. godine iz zasede je ubijen šef policije Nju Orleansa Dejvid Henesi.
Pao je kao prva poznata žrtva među visokim službenicima Vlade SAD od ruke Mafije.
Za ovaj zločin sam Henesi na samrti je kao svoje ubice označio mafioze. U procesu pred Sudom održanom u februaru i martu 1891. optuženo je njih 19, na osnovu svedočenja i dokaza prikupljenih od strane Pinkertonovog agenta ubačenog među osumnjičene pritvorene gangstere.
U Sloveniji se danas slavi Dan Rudolfa Majstra, slovenačkog generala kog ni jedna vlast volela nije zbog njegovih ljubavi. O njemu se malo priča, a i kad se priča bolje da se ćuti. Danas će na njegove spomenike biti stavljeni venci. Ali, ni jedan cvetić neće biti stavljen na grobove srpskih vojnika koji su poginuli za tuđu zemlju i tuđu slobodu, i to kada je Prvi svetski rat već završen. Na molbu i poziv generala Rudlofa Majstra. Ne samo da su zaboravljeni, nego su namerno zaboravljeni i namerno se prećutkuju. Ni u jednom članku koji danas bude u slovenačkim medijima objavljen, niko ih neće pomenuti. Ni jednom jedinom rečju. Neće ih pomenuti, niti ih se setiti ni Srbija.
Za njih zaboravljene, u njihovu slavu, danas ponavljam blog o slovenačkom generalu, Rudolfu Majstru. Onom koji je voleo Srbe...
I niko nije ni pitao odakle ti mladići idu,
Ko sada za njima u strahu plače
I niko nije ni pitao hoće li se oni ikada
Vratiti pod voljene krovove domaće.
I
Blok 28. Televizorka. Soba u stanu na, koliko se sećam, trećem spratu. Pogled na sever. Ležimo umorni na krevetu i gledamo tamno nebo. Noć je polako na svom kraju. Počela je Mesopotamijom B52's, nastavila se sa Ferijevom Bête Noire a završavala sa Votersovim Radio K.A.O.S. I sve to sa LP ploča
Moj život je nekako uvek povezivao bitne datume lične prirode sa događajima koji su uticali na istoriju našeg naroda. Dana 25.09.1986 u „Večernjim novostima“ objavljen je drugi deo „Nacrta dokumenta SANU“ koji se sada zna pod nazivom Memorandum. Verovatno da bi mi u tim godinama takav natpis promakao kao previše opterećujući da nije bilo čudnog sticaja okolnosti da sam bio u iščekivanju porođaja supruge sa prvim sinom. Pokušavajući da otklonim nenormalni strah, koji sam tada osećao, tražio sam izlaz u okupiranju misli čitanjem stvari koje nemaju veze sa osnovnim problemom.
Bas kad sam razmisljao da napisem blog sa naslovom "Pozitivne strane odluke suda u Hagu" procitah vest o GENIJALNOM potezu Vuka Jeremica koji je odlucio da iskoristi svoja ovlascenja i zakaze javnu raspravu o ulozi medjunarodnih ad hoc krivicnih tribunala u ostvarivanju pravde i pomirenju medju narodima. Evo nekoliko citata iz njegovog saopstenja (Jeremić u UN zakazao debatu o Hagu):
Pre neko veče na, do jutarnjih časova, ugodnoj i prijatnoj sedeljci i druženju, razgovoru i ćaskanju, nekako stigosmo i do teme: Kafane. Kad dođoh do reči, ispričah kako smo šezdesetih godina, moj ćale i ja krenuli u celodnevnu nabavku svega i svačega a zbog predstojeće Nove godine. Kola je parkirao negde kod Pravnog fakulteta a onda smo se desnom stranom Bulevara uputili ka Smederevu! Za sobom smo ostavili Grgeč, Domovinu, Orašac, Starca Vujadina i klipsali sve tramvajske okretnice na početku smederevskog puta.