Izvesno vreme me proganjaju dve stvari:
Da li je zaista tačno da se istori ponavlja i
da li ličnosti stvaraju slavnu istoriju ili određeno vreme pravi velike istorijske ličnosti?
U traženju odgovora gde smo potrošili XX vek i kakvo nam je stanje nacije mislim da razmišljanje Latinke Perović o tome može biti vrlo konstruktivna dopuna i odgovor na mnoge teze Dobrice Ćosića, a i drugih. U tom smislu evo nekih sižea iz njenih razmišljanja o tome:
“Tvrdnja da je Srbija samo objekt istorije, žrtva interesa velikih država i koalicija malih, jednostavno nije istinita. Promišljanje vlastite istorije podrazumeva dešifrovanje ključnih protivrečnosti razvoja i ponuđenih strategija njihovog razrešavanja.
Mala, siromašna i neprosvećena zemlja – na početku XIX veka ni milion stanovnika, uoči Prvog svetskog rata tri miliona, od čega devet desetina čini seljaštvo – Srbija nije mogla iznedriti originalne ideje. Stvarna istorija društvenih ideja u njoj je istorija recepcije velikih evropskih ideja i njihove prerade do neprepoznatljivosti izvora.
Ne treba zaboraviti da su procesi kroz koje Srbija prolazi u XIX veku uporedivi sa procesima kroz koje je Zapadna Evropa prošla u XVIII, čak u XVII veku.
Zato što je Hilari rešila da svrati na kafu, krenuo sam mnogo ranije nego što bih to inače učinio, već unapred iznerviran mogućnošću da zakasnim na književno-istorijsko veče sa Dubravkom Stojanović. Ispostavilo se, međutim, da je Hilari na saobraćaj delovala neočekivano blagotvorno, te sam most prešao veoma brzo, i to u polupraznom autobusu, pre svega zahvaljujući kontrolorima
Oj, de se toga seti?!
Jes, vala, bilo je i biva i to..
Lepi ti naši običaji, jesu lepi, al neki i baš, onoj, blesavi, al red je red, i svaki običaj ima i zašto se takoj radilo..
Prvo, kad je žena noseća, pa još nije sigurna da jeste, prvo se valjalo da se svako jutro, kad se umiva, u tu vodu za umivanje kapne malo osvećene vodice, od slave il Uskrsa il Božića, šta je već zadnje bilo u kuću. Pa se svako jutro kad se umiva, umije i kaže, "oj, uroci, tam niz potoci, da sam ja sjajna ko u gori
Ne sećam se da li je prošle godine neko na blogu spominjao 40-tu godišnjicu od realizovanja albuma Abbey Road od Beatles-a. Ja ne bih da pišem biografski post o njima i toj fešti. Ali danas je 9.oktobar i bio bi to 70-ti rođendan J.Lennon-a. Sumnjam da ima nekog ko voli njegovu i njihovu muziku, a da ne zna te podatke i diskografiju. Šaljem vam samo malu razglednicu i link do wikipedia-e za podsećanje, i one mlađe da saznaju.
“U Истанбулу живи три милиона људи који потенцирају своје српско порекло! У читавој Турској их је готово девет милиона. Још је краљ Александар Карађорђевић изјавио да су Срби измирили све рачуне са Турском 1912, па убудуће са њима можемо бити само пријатељи. То, ипак, нико није узео за озбиљно до пре пет година.” То каже Драгослав Милосављевић, предсједник Друштва српско-турског пријатељства "Инат"
Пратећи верско-политичка таласања у Рашкој или Санџаку, ону сумануту представу после утакмице када су млади носили турске и верске заставе и урикали да је то Турска, па онда најаву наших младих патриота да ће у недељу носећи српске и православне заставе, уз српску патриотску музику, прошетати улицама и тиме једноставно рећи да је то Србија. Шта рећи осим да ништа од тога не слути на добро, тим пре што неодољиво подсећа на методологију из почетка 90-их.
Очито и СПЦ и ИВЗ, уместо да сабирају, како им вера налаже, оне деле народ и распирују раскол,
Ove godine se navršava 835 godina od rodjenja Leonarda Fibonačija (rodjen 1175.) i 760 godina od njegove smrti (1250.), kao što piše u naslovu ovog bloga. Na pomen ovog imena, mnogi će matematičar pomisliti na Fibonačijev niz, ili Zlatni Presek (Golden Ratio) koji su utkani u lepotu sveta oko nas (pogledati, za početak, moj blog Ala je lep ovaj svet). Medjutim, oni koji nisu baš zastranili sa Age of Aquarius ideologijom, setiće se, takodje, i da je Fibonači prvi čovek koji je uveo arapsku notaciju brojeva u Evropu i time promenio tehnologiju trgovine i računovodstva za uvek. Odatle do Volstrita mali je korak. Ipak, podjimo redom.
( ...su nosili Zico, Maradona, Dejo, Pele, Piksi, Zidane, Platini...)
...godina kasnije...
Zvanicno: na pet-sest godina od Evropske Unije; Evro je preko 100.00 dinara; najbolji medju nama vec sedam godina lezi na groblju u Ruzveltovoj, cekajuci da se sretne sa paradigmom onog radnika iz fabrike u kojoj sat na ulazu nije mogao nikako da se popravi; demokratska vlast je stabilna i determinisana ka reformama, progresu