Opet je Mladi Genije Posve Skromnog Nicka, inače, kako sam kaže, magistar novinarstva, postirao jedan (uobičajeno) nepismen blog o temi samo njemu znanoj i jasnoj. Kad bismo shvatili koja je tema možda bi se javio neko iz te struke da proceni suštinu; ovako, ja sam se bavio samo formom - koju
AleXandar Lambros
Pojam „dve Srbije" mada u poslednje dve decenije aktuelizovan do granica apsurdnog, što su često, praksa pokazuje, prirodne granice za većinu socio-kulturološko-političkih pojava u Srba, zapravo je dosta stariji i datira, kao i gotovo sve ostalo, iz Srednjeg veka. Tragovi koncepta „dve Srbije" mogu se pronaći još u samim počecima srpske državne samostalnosti kada su njeni prvi vladari u svojim političkim manevrima, a okruženi pretećim silama i sa Istoka i sa Zapada, pokušavali da ostvare dobre odnose s obe političke strane sveta. Sedere duabus selis, koncept koji nije stran mnogim narodima, a posebno onim koji svaki rat započnu na pogrešnoj a završe na pobedničkoj strani, u Srba je sudbinski bio podvučen specifičnim geostrategijskim položajem. Drevno rimsko carstvo se, naime, raspuklo na pola po tektonsko civilizacijskoj liniji koja se, na nesreću, prostire po sred srpskih istorijskih zemalja."WARNING: Using TrueCrypt is not secure as it may contain unfixed security issues."
Inače, TrueCrypt je bio preporučivan od strane Edvarda Snoudena i Brusa Šnajera, kao pouzdan i nekompromitovan alat za čuvanja podataka na šifrovanim sistemima datoteka, sve dok se nije desila ova misterija. U medijima je bilo mnogo spekulacija oko toga šta se desilo, npr: ovde ima dosta zanimljivih spekulacija.
Danas sam na LinkedInu našao interesantno tumačenje. Remo Hardeman, iz firme neobičnog imena "Omerta Information Security," kaže sledeće:
- marko je skroz izgresio domaci danas.
- stvarno?
- da, napisao je rondo.
-a sta je trebalo da napise?
- pa mesi.
A sad malo ona...
Ili da prestanem da pričam o sebi u trećem licu.. ili ne (kad već Žmu nije tu, da me propisno najavi)
Tananana... Biljana FN:
Negde na pola puta između odluke da obrišem prašinu u dečjoj (ako je jedno, onda detetovoj?) sobi ili da sednem da čitam literaturu za bogznazašto podstaredane upisavše mr studije (koje već bezobrazno dugo razvlačim sve vadeći se na dete), rešim da je, od dva korisna, najbolje treće ( i potpuno beskorisno). Tj. da se požalim na opštu nepismenost u Srbalja. I pri tom ne mislim na one
Kada objašnjavamo različite tehničke koncepte studentima i drugima, obično se trudimo da osmislimo pogodne scenarije i da tako, na praktičnim situacijama, prikažemo primere koji te koncepte čine lakšim za razumevanje.
Tako često dođemo do situacije da, uz pogodan scenario, treba da smislimo i likove koji u njemu igraju uloge i time priču učinimo zanimljivom i pogodnom za razumevanje. Time će kolege lakše da zapamte specifične probleme i njihova rešenja, da bih ih kasnije primenjivali.
Тужна је била слика српске "елите" покисле као мишеви на паради у част доласка руског председника који је дошао да би смо прославили ослобођење главног нам града снагама из првог светског рата од окупатора из другог. Конфузија у главама оних који се баве ревизијом историје била је очигледна и на паради а и пар дана касније (знатно ближе правом датуму ослобођења) кад је нешто названо "свечана академија" заузело медијски простор. Али није то тема. Тема су трибине и "покисла елита". Увек је тужно видети одрасле људе без кичме, нарочито кад од тих одраслих људи нешто очекујеш или некако зависиш. А та српска "елита" спада у ту групу - од које се очекује и зависи. Не зато што су нешто способни јер то је мистерија да ли јесу, нико од њих није био на тој трибини јер је способан већ зато што је изабран од оног ко је одбио кишобран и тим својим одбијањем га забранио свима на трибини без кичме. Од њих се очекује и од њих се зависи јер су по систему који је успостављен они ти код којих је и нож и погача. Они су нека "власт". Каква год али јесу. Пише у новинама а мислим на Службени гласник.