Mislim, znam da nije najpopularnije, al' ko velim - ako ne može danas, a kad može?
Dakle, svima rođenim u FNRJ i SFRJ srećan Dan republike.
Pevajte, pišite, kačite slike i razglednice.
Odričem se svoga oca zbog njegove tvrdoglave ustrajnosti na odluci da glasa za LDP.
Njegove političke dugove ne priznajem.
I tako prođođe ti izbori sa rezultatima koji su bolji no što je Srbija mogla i da se nada. Nema više smokve, ni smokvinih listova. Car više nije prvi Podcar nego je Onaj koji jeste. Da li je go ili obučen zavisi od ugla posmatranja i konkretnih interesa posmatrača. Ali još malo pa više iluzija biti neće. Ni ko je s kim, ni šta su čije namere.
A šta radi Car? Car piše Program. Eh, da...Kaži mi sa kime piše da ti kažem šta piše. Ono što je sigurno jeste da piše Reforme u tom Programu. A kao što znamo - najbolje su one reforme koje nikoga ne bole a uhu gode. Samo, jedan je problem: takve mogu da se prave (a pravimo ih, brat bratu, od šezdesetih neprekidno) dok ima ko da ih - takve - plaća.
Realno - nisam očekivao da se mi, kao oni neki štreberi, ljubimo ispred autobusa. Recimo da bi neki mali, tajni mah-mah bio sasvim ok. Mungos se ni sa tim nije složio.
Ok, bar nismo brijali ono malo paperja sa nausnice. I to je nešto. A nije da nismo bili zapeli.
Kad si mali kao Srbija, i siromašan kao Srbija, i nesrećan kao Srbija stvarno ti treba zlatna žabica da bi na mestu kmeta dobio nekog poput našeg kmeta. I da je mutnim i uzburkanim vodama međunarodne politike navigava mudri i hladnokrvni kormilar.
A i vidi se kakav je gorostas u odnosu na brata Vladimira.
Novac je nešto s čim se susrećemo u svakodnevnom životu, nešto što upravlja našim sudbinama, sudbinama naših roditelja, dece, unuka... Novac je, ponekad, ono što nam određuje sudbine, što nas nagoni da napustimo grad u kome smo odrasli, prijatelje, rodbinu, porodicu, novac je ponekad ono što ljude održava u lošim i disfunkcionalnim brakovima, a ponekad i jedina stvar koja ženu ili čoveka čini srećnim: stvar koja kupuje kozmetičke tretmane, ulepšavanja, cipelice, tašnice, ogrlice, seksualne igračkice, a ponekad, boga mi, i čitave partnere... U Srbiji se često za previše
Iako smo mi ovde, na osnovu relevantnih prognoza relevantnih prognozera sva suštinska i personalna rešenja odavno znali - eto došao je dan i čas da i Glavni odbor SNS a i profani građani Srbije saznaju sa kim ćemo u Promene.
Najviše o životu naučio sam kad sam prvi put dobio otkaz.
London 1993. Dobar posao, dobra pozicija u firmi, dobre pare, dobar direktor sa kojim odlično sarađujem, bio u najužem izboru za prestižnu nagradu (nisam je dobio ali firma je i na uži izbor bila jako ponosna)... sve mi potaman. Jednog dana ja na službenom putu, javim se izjutra u firmu, kaže koleginica 'ovde se nešto dešava, došli u nekakvi nepoznati, čini mi se da je jedan od njih potpredsednik iz New Yorka, prekinuli jutarnji sastanak, pokupili direktora, zatvorili se u salu za sastanke, samo im se kafa donosi, ne prave pauzu.
На сто метара преко пута Скупштине налази се велики подземни паркинг.