Ovo je malo zbrkan blog, al' takva sam trenutno i ja...
Objavljujemo još dve nove priče pristigle na naš konkurs.
Naslovi su:
1. Lana
2. Beba menja sve
Glasanje se odvija davanjem preporuka (klikom na oznaku „PREPORUČI" u dnu komentara).
Za priče mogu glasati svi registrovani korisnici bloga B92.
Rok za glasanje je 72 sata od trenutka postavljanja.
Vaše priče, kao i do sada, šaljite na maminaprica@bitkazabebe.rs
Magazin Mama i Bitka za bebe organizuju konkurs za
Naj-maminu priču
Kakve treba da budu priče?
Priče treba da opišu neke od najlepših trenutaka koje ste imali sa svojom bebom tokom njenih prvih godinu dana. U svakom broju Mame zadaćemo novu temu, a februarska je:
Naše besane noći... (sugestija: možete da opišete kako izgledaju vaše noći otkako ste dobili bebu; šta radite da je ponovo uspavate kada se probudi; šta radite da biste izdržali dan posle neprospavane noći; kako ste se osećali kada ste najzad uspeli da odspavate nekoliko sati bez prekida sna, i sl).
Naša priča počinje jednog kišnog septembarskog dana. Oblaci su se nadvili nad našim gradom, a ja sam odlučila da taj dan iskoristim da prošetam do porodilišta i otvorim karton jer sam ušla u deveti mesec, ni ne sluteći da će mi baš taj dan promeniti ceo život. Na sasvim slučajno urađenom ultrazvuku utvrđeno je da sa bebom nešto nije uredu. Kada mi je to saopšteno dok sam ležala na krevetu osetila sam snažan pritisak u glavi i osećaj kao da se gušim. Ustajući sa kreveta počela sam da plačem što se pretvorilo u snažne jecaje koje nisam mogla da kontrolišem. Odmah sam
Još sam ti se batrgala između tuge za gradom i brige kako da se uklopim u to selo, kad stiže Boletu poziv za vojsku. Mića se baš obradovao, kaže: „Taman da završimo ove radove oko kuće i da mu opremimo radionicu, pa kad odsluži da počne k’o čovek.“ Uhhhh, a meni ne pitaj kako je to palo. S jedne strane mi teško što mi dete ide od kuće, a s druge mi laknulo. Razmišljam da mu tačno treba da se malo presabere i vidi šta će i kako dalje. Ja sam se nekako i pomirila sa ovom situacijom, ali sam čvrsto zacrtala da ću njega podržati kako god da odluči, pa ako posle vojske
„Evo i slike za mamicu..." reči su doktorke koja mi je vodila trudnoću. Posle jednog ultrazvuka sam pitala da li mogu da dobijem sliku moje bebe i ona se nasmejala. Nakon toga, svaki put sam dobijala sliku. Trudila se da nađe najbolji položaj za slikanje. Ova slika je bila posebna. Videlo se samo lice moje bebice. Mogao se samo naslućivati njen izgled uz malo mašte i puno želje.
Moja Lenka je rasla... okretala se dok joj je to prostor dozvoljavao. Posle me je udarcima podsećala da je tu, kao da stomak nije bio dovoljan. Bila sam jako velika trudnica, a Lenka velika beba.
Особине оваквог стања духа су: смањење круга интереса, пад радозналости, понашање искључиво по устаљеном моделу без погледа у непознато, страх од новог, крутост у начину размишљања, одуговлачење при доношењу одлука, неупуштање у икакве ризике, уходан ритам свакодневних активности, сужавање круга пријатеља, па и родбинских веза...
Једино што стварно помаже је промена филозофског приступа животу, ослањање на преостале животне способности, дружење с младим и по природи оптимистичним светом, задржавање интереса за околину до крајњих граница, физички контакти...
Ove nedelje imamo tri nove priče na našem konkursu.
1. Između očekivanja i realnosti
2. Ko još voli da spava
3. Srećna u svetu majki
Glasanje se obavlja davanjem preporuke (klikom na oznaku "PREPORUČI" u dnu komentara).
Za priče mogu glasati svi registrovani korisnici Bloga B92.
Svakoj priči moguće je dati glas u naredna 72 sata od trenutka objavljivanja.
Do kraja meseca ostalo je još tri dana, vaše priče šaljite na mejl: maminaprica@bitkazabebe.rs
Čekali smo tri prinove u poslednjih par meseci i to sve od nama najbližih. Moj brat i snaja, ženina sestra i zet, kao i naši venčani kumovi čekali su muško dete. Znao sam da su se brat i snaja još davno odlučili za ime Lazar. Bilo mi je zanimljivo kada je svastika saopštila da su se odlučili za isto ime. Kada su nam kumovi saopštili da čekaju muško dete, moj jedini komentar je bio : samo nemojte da se zove Lazar. Odgovoriše mi da su baš to ime imali u vidu. :-)
S obzirom da ne poznajem ni jednog Lazara mlađeg od 50 godina, ova podudarnost mi je bila baš zanimljiva.