Hapšenje osumnjičenih za brutalnu likvidaciju novinara Slavka Ćuruvije svakako je vest koju smo očekivali još tokom 2001. godine, a evo dočekali tek 2014. O izvršiocima ubistva, kao i o nalogodavcima, pisalo se i javno govorilo još 1999. godine. U tome su svakako bili najglasniji i najuporniji rođeni brat Slavka Ćuruvije, Jovo Ćuruvija, nevenčana supruga Slavka Ćuruvije, istoričarka Branka Prpa, kao i Nezavisno udruženje novinara Srbije.
„Beba zna sve. Oseća sve. Beba nam gleda pravo u dušu, zna boju naših misli. Bez pomoći jezika..."
Ovih dana navršava se 40 godina od prvog izdanja knjige „ROĐENJE BEZ NASILJA" francuskog ginekologa Frederika Leboajea. Knjiga je ubrzo doživela više izdanja i prevoda, izazivajući brojne polemike i mentalnu revoluciju u poimanju porođaja, tretmanu beba i porodilja. Radilo se o tzv. prirodnom porođaju, u kućnim uslovima, uz prisustvo ukućana, najčešće partnera i, naravno, babice.
List "Danas": Kako komentarišete dosadašnje učešće Nataše Jeremić u predsedničkoj kampanji njenog supruga kao i minule događaje koji su je poslednjih dana stavili u fokus javnosti?
Nebojša Krstić: Supruga Vuka Jeremića je aktivni učesnik kampanje od trenutka kada je demonstrativno odbila da nastavi da radi na RTS i nadalje, kroz pojavljivanje na bini sa Jeremićem. Pošto je, dakle, bila prisutna na predizbornim tribinama svog supruga, morala je i da čuje salve optužbi i uvreda na račun Vučića
Radnik Fabrike šinskih vozila „Goša" iz Smederevske Palanke Dragan Mladenović, star 57 godina, počinio je juče, 22. marta 2017. samoubistvo na radnom mestu.
Dragan Mladenović se obesio zbog izuzetno teške ekonomske situacije u porodici.
Radnici fabrike "Goša" nisu primili između 15 i 20 zarada, a četiri godine nisu im uplaćeni doprinosi ni za zdravstveno ni za penziono osiguranje.
Fabrika šinskih vozila „Goša" je privatizovana 2007. godine,
Хучи Кучи Мену
Mali je ljudski um! Ono što se nije preživelo i ono što se nije radilo - to se ne zna. A kakve mračne sile vršljaju svetom, to mi pojedinci izvan moćnih organizacija, još manje znamo. Ko za vreme rata nije vršljao Jugoslavijom.
Kada čovek izrasta van sredine gde ima ljudi koji se bave javnim, državnim, društvenim poslovima; kada izrasta van roditeljske kuće i mesta negovanja i pažnje, on ostaje sasvim sirov. On može kao i ja što sam - da prođe kroz školu, da stekne i fakultetsku diplomu i zvanje i opet ostane sirov. Ovo, da kažem, javno, službeno, državno vaspitanje - to je nepotpuno vaspitanje. To je vaspitanje, obrazovanje, neukog sveta, sveta prosečnih shvatanja (ili u interesu vladajuće klase). Ono nije sveobuhvatno, a čak mu i elementarna istina nedostaje. Sa takvim vaspitanjem čovek ostaje naivan. Možda se i rađa da bude naivan. Ne verujem da se može nešto pouzdano reći o ovome. Ovde se, nekako radi o ljudima "s poreklom" i ljudima "bez porekla". Nekako su to ljudi iz običnog naroda (sirotinje) i ljudi iz prosvećene, stabilne (ili buržujske) sredine. To su, igrom slučaja, siromašni radnici i seljaci i imućni, bogati svet. U svakom slučaju - to su oni koji su odrastali uz trezveno domaće vaspitanje i oni koji su odrastali "na ulici". Ja sam bio siroče sa ulice! Imao jesam trezvene strica i majku. Malo sam vremena provodio sa njima. Više su na mene imali uticaja nepravda i oskudica. Siromaštvo i nepravda odvlače mladog čoveka u "levo"!
Izrastanje u jednoj i izrastanje u drugoj sredini, drugim uslovima, daje različite ljude. Tačno je da shvatanje formiraju uslovi pod kojima se živi. Ja sam izrastao na onom otvorenom polju. Bio sam meta za svaki napad i spreman da jurišam na svaku nepravdu. Takvog me je zatekao rat!
ако не можеш свима да угодиш гледај да угодиш себи (Riki Nelson)
- доживљаји се доживљавају, а искуства се праве од оног доживљеног али и од оног што се чуло, видело, приметило, осетило - указивао ми је Отац мој
Ok, svako u državi Srbiji treba i mora da izdaje