Marta je na nekoliko sati ostavila Zolija i sina mu same. Nije to ništa, misli se Zoli, on će za to vreme raditi za sokoćalom, mali će tu nešto zvrndati okolo, ionako traži da mu se
Nisam, još uvek, nameravala da se pozabavim ovom temom, vadeći se na činjenicu da je još raspust, ali sudeći po nekim komentarima dole, kod Krugoline, vidim da je krajnje vreme da potegnem i ovo pitanje.
Deca sa posebnim potrebama.
Kako to izgleda u praksi?
Teoretski, konačno smo dobili inkluziju, znači, sva deca imaju pravo da idu u „običnu" školu, da se ravnopravno školuju sa svojim vršnjacima.
Ali, kako će to praktično da izgleda?
Neko pomenu da su učitelji imali cela DVA dana seminara. I sad su, kao, osposobljeni... Za šta?
I šta je sa nastvanicima? Jesu li i oni imali dva dana seminara?
Neko me će se, verovatno učiniti da je odgovor jednostavan, ali, naše mišljenje po tom pitanju daleko je od univerzalnog i uvreženog svuda u svetu.
Neki narodi dan danji bogatstvo mere količinom zlata koje porodica poseduje.
Neki drugi, opet, više vole keš.
Za Mocvane, biti bogat znači imati puno stoke. Naročito krava. To je jedino bogatstvo koje se računa. Može čovek da ima novca u banci, uspešnu firmu, dobra kola, ogromnu kuću - sve to mu ništa ne vredi ako nema krave! Zato, pridošlice često ne mogu da razluče koliko je neko stvarno bogat. Jer, spoljna obeležja bogatstva, u većini slučajeva, ne postoje, a ona koja tako izgledaju ništa ne znače.
Daklem, drage moje i dragi moji, ovo je, po naški rečeno žurka za Iris, koja je l' te, očekuje prinovu!
Za one koji nisu upoznati sa ovim običajem, da pojasnim - Baby Shower je zabava koju neka od prijateljica priređuje za buduću mamu. Na njoj se, uz lepe želje, donose, naravno, kolači, sokići i ostale grickalice (mada to zna da obezbedi i domaćica), ali OBAVEZNO se donose pokloni dobrodošlice za bebu!
Draga mama ako dube mogo jabi da mi kupš...
(Draga mama, ako bude moglo, ja bih da mi kupiš...)
Kažu da je Leonardo bio genije. To niko ne spori. Kažu i da je bio disleksičan i da je ono njegovo pisanje „u ogledalu" posledica disleksije, a ne genijalnosti.
Znam da će mnogi osporavati tu činjenicu, ali ja ću se, eto, složiti.
Zato što imam dvoje disleksične dece.
I zato što sam kod mog Mudrice-Filozofa shvatila o čemu se radi kada mi je, u prvom razredu, sav srećan doneo iz škole DVE stranice nečega što je prepisao sa table, ispisane „Leonardo style" - u ogledalu.
Na moje pitanje - „Šta tu piše?", dete je, uz malo tuc i muc počelo da čita kao da je sve najnormalnije ispisano!
Dobro...
Krenem u istraživanje, potražim stručnu pomoć, proučim materiju i dođemo, jako brzo, do dijagnoze. Usput, naravno, Žmu sav srećan, konačno otrkije u svojoj četrdeset i nekoj da ono, što ga je mučilo celog života (čitaj: pisanje sa sve brkanjem slova i sporo čitanje), u stvari ima svoje ime i pogađa, otprilike 10% stanovništva. Na svetskom nivou.
Citiram:
„A! Pa ja ipak nisam bio lenj i glup u školi, samo sam disleksičan!"
Nego, zašto vam sve ovo pričam?
Oj, joj, sad si se toj setila.. A jes, u pravu si, i ja kad zamiriše leto setim se mog oce.. Višnji da mu da miran san..
Jes, rekla sam da ću i toj da pričam. Toj, kako se veselio Jevrem, toj je svaku njegovu meraklijsku noć pantilo selo, dole do Mezulane i Rogota se čule daire i Cigani..
Imao je moj oco teške muke u sav svoj vek. Mlad je osto bez oca i majke, sami, on i brat na imanju, trebalo je steći i sačuvati, a bio je i čuvaran i trgovac koliko je bio
Prava dinastija, porodica Boromeo, vodi poreklo iz 15. veka kada je Vitaliano I, rizničar milanskog vojvode, počeo da se bogati i prikuplja veliku imovinu. Tokom 16. veka, veliki deo današnje severne i centralne Italije bio je poznat kao država Boromeo, a porodica je imala potpunu političku i vojnu moć. U centralnom delu ovog feuda, nalazi se jezero
I da li je to uopšte pravo pitanje?