Alexandar Lambros
Ustaška diktatura, vladinim dekretom br. 11689 od juna 1941., uspostavlja u Zagrebu poseban vjerski odsjek zadužen za prekrštavanja, na čijem čelu se nalazio katolički svećenik Dionis Juričević (starješina "misionara" zaduženih za prekrštavanja").
Pola familije, s obe strane genetskog stabla, danas slavi slavu, samo mi, otpad sveCki, ne. Mene je, kao prvo, nešto mrzelo da pravim gozbu za nas troje, jer jebo te, zavejana nam zemlja, niko ne bi mogao da dođe. Kao drugo, niko ni s kim ne razgovara, pa su svakako podeljeni na dva tabora, za nas, kao treći tabor, niko nema mesta u srcetu. Kao treće, da smo pak mi odlučili da smrzavamo guzicu ka jugu ili još severnije odavde, išli bi kod teče koji još nije skont'o da je Sv. Nikola posna slava i kog redovno za slavu vata teranje, pa spopada dalje rođake, iako mu je tetka mali milion
Драги читатељи Блога Б92. Задовољство ми је да најавим следећи пројекат.
Центар за отворени дијалог - центар за интердисциплинарна религиолошка истраживања и политичку теологију и Хришћански културни центар уз подршку Фондације Конрад Аденауер ће организовати почетком следеће године пријекат под називом „Хришћанство и демократија, између антагонизма и могућности".
Овим пројектом желимо да окупимо друштвено ангажоване младе људе, студенте, дипломце, постдипломце свих профила, научно усмерене, чији ће предавачи бити професори универзитета, клирици, политичари, министри. Почасни предавач ће бити један од утемељитеља политичке теологије у свету, познати римокатолички богослов Јохан Баптист Мец. У току предавања поставићемо питања и дати конкретне одговоре, да ли су људска права и слободе, као и демократија спојиви са Хришћанством, какав је однос хришћанских традиционалних цркава и верских заједница према демократском систему, политичким партијама, као и каква је ангажованост верника у политичком животу земље.
AleXandar Lambros
Puno saučesništvo hrvatske katoličke crkve s ustaškom diktaturom ozvaničeno je 26. juna 1941. kada prilikom svečanog susreta najviših dostojanstvenika crkve i poglavnika, monsinjor Stepinac jamči Paveliću "vjernu i lojalnu suradnju za veliku budućnost naše domovine". Saradnju koju primas Hrvatske potvrđuje u brojnim javnim prilikama, često prisustvujući i svečanostima ustaškog režima i okupacionih nacifašističkih snaga.
Narod u Srbiji nema kontrolu nad sopstvenim životom. Nepravedni sistem u kojem bogati pojedinci imaju sve poluge vlasti u svojim rukama, stavlja malog čoveka u robovski položaj. On nema nikakva prava ni imovinu, zakoni se donose na njegovu štetu, lični i porodični život mu je potpuno razoren jer nema sredstava koja će mu omogućiti nešto više od golog opstanka. Vladajuće strukture su potpuno odvojene od građana koji je biraju na izborima. One ne štite interes svojih birača već krupni kapital i organizovani kriminal koji upravljaju Srbijom. Državni budžet se puni
Potraga za novim poslom svuda je interesantno iskustvo. Aman se meni cini da nigde kao u Srbiji. Evo i kako ja to vidim.
Vec izvesno vreme saljem svoj CV - sto bi se reklo, gde god nadjem zgodan konkurs. Recimo da sam ih u poslednjih mesec i po dana od kako sam i zvanicno postao zrtvom tranzicione nepravde/globalne ek. krize/kretanja na tokijskoj burzi (precrtati nepotrebno) poslao pa dobrih 20tak.
Od poslodavaca ni traga ni glasa. Nit pisu nit otpisuju, nit za junacko zdravlje pitaju. Sve pohvale embasadi jedne strane sile koja se udostojila da odgovori da je primila!
Sva
...- Milslim da sam ipak mrtva - rekla je Žilijet Froasi toliko glasno da joj se u trenutku učinilo da je to neki tudji glas i osvrnula se da se uveri da je zaista sama. I bila je sama. Stajala je, činilo joj se, čitavu večnost u nekom prilično sivom hodniku o kome u stvari ništa ne bi moglo da se kaže....
Odmah da vas upozorim, ovo je užasno dugačka priča, ne radi se ama baš ni o čemu aktelnom i u njoj nema ničega što bi moglo da zaintrigira prosečnog čitaoca (medju kakve spadam i ja) net sranica koji samo preleti preko tekstova ako nisu
Драги читатељи блога Б92. Преносим вам краћи текст мог сарадника и једног од уредника портала www.hriscanskedemokrate.org Гост: Владимир Марјановић, социолог
Напомињем да појединости из текста представљају лично мишљење аутора чланка,
Alexandar Lambros
Švajcarska je zemlja čuvena ne samo po bankovnoj tajni, Davosu, Hajdi, siru i čokoladi, nego i po čestim referendumima, na kojima se odlučuje da li neka od takozvanih inicijativa ima da bude prihvaćena ili odbijena u parlamentu. Vest je obišla svet: na poslednjem referendumu prihvaćena je inicijativa koja se založila za zabranu dalje izgradnje minareta u ovoj zemlji.
Ne, stvari nisu crno-bele, ma koliko prizivale slatko likovanje svih otvorenih i prikrivenih mrzitelja islama, ili zgražanje pobornika ljudskih prava i verske tolerancije. Švajcarska je zgranuta više od svih posmatrača šamarom koji je dobila od - sebe same.
Još koliko dan pred referendum procenjivano je da će protiv ove nečasne inicijative, koju je pokrenula Švajcarska narodnjačka partija (SVP), glasati najmanje 60 odsto glasača. Dogodilo se suprotno - 57 odsto ih je glasalo za zabranu.