Možda jedna od najupečatljivih scena poznatog bosansko-hercegovačkog filma "Remake", filmskog debija sarajevskog pozorišnog reditelja Dine Mustafića u kojoj jedan od glavnih likova Ahmed Karaga (lik tumači Miralem Zupčević) svome sinu pripoveda kvintesencijalnu mudrost u kojoj se oslikava sva stravična jednostavnost i dubina balkanskog paradoksa: "Što je bilo biće, što se radilo, radiće se..."
Poput filma, Balkan je tužna priča o cikličnoj i istorijskoj povezanosti tragičnih ljudskih sudbina i spirale zločina u kojoj jučerašnje žrtve postaju današnji vinovnici
Istina
Među nama nema tajni, rekao mi je Sloba
Konjović pre jedno 35 godina dok smo
stajali u Knez Mihajlovoj
slučajno smo se sreli preko puta "Grčke kraljice"
gledali smo u izlog knjižare, a on je
govoreći o svojoj devojci ili ženi
rekao
Među nama nema tajni
Osetio sam nelagodu
kako je to moguće
pitao sam se, kako može dvoje ljudi da postoji
u istom vremenskom trenutku, na
istoj tački Zemljine kugle, dakle, na istoj geografskoj
Odavno nije bilo bloga o kuvanju - sve neke dosadne teme, te politika, te Vučićev visoki pritisak, te oće li Radule preuzeti vlast ili napisati simfoniju ili će možda izmisliti teleportovanje pa svakog člana svoje sekte teleportovati direktno u Fort Knox, te oće li Nišlija sa Vračar duđe u vladi, te oće li Čeda da kresne Tadića ili obratno i sve tako neke štajtigajaznam teme. Dosta je bilo mlaćenja okolo džbuna, štobono rekla jedna pokondirena blogoštrokondža,
јер ….. свака прича наћиће оног за кога је испричана (Момо Капор)
оваква прича се пише од досаде, кад животна динамика стане и кад не знате шта ћете са собом, па седате за компјутер да учините нешто од својих сати и својих дана, а испод прстију вам се рађа свет који вас читавог обухвата и увлачи у свој вртлог желећи да наслутите крај томе.од такве чежње ,ето, настаде и ова…
Гост аутор: anonymous
Датуми
Историја није нешто што нам се само догађа, она се и ствара. Историју пишу победници. У њој је уписан однос моћи. Историја се памти по датумима који овековечују славу победника, и понижење побеђеног. Датуми се брижљиво бирају.
Данас 14. маја 2016. године, у Бањалуци заказан
Da vidimo šta smo imali, ko je kako prognozirao, čija majka crnu vunu prede: Prognoziralo je 27 blogera. Koliko ljudi - toliko i prognoza. Rasponi su veliki:
SNS prognoziran u rasponu od 82 do 145; SPS 21...64; DS 15...41. Ove 3 su jedine koje po svih 27 prognoza ulaze u Skupštinu. Samo kod jednog blogera-prognozera Šešelj NE ulazi a kod dvojice Dveri-DSS. Dok ulazak Borku predviđaju samo 2 blogera (Ribozom i Chitach - pitaćemo ih javno KAKO su mislili da Borko može da uđe? Mogu ih
Blog za prognoziranje rezultata izbora. Sistem je jednostavan: postoji šablon u koji samo treba uneti procenjeni broj osvojenih glasova po izbornim listama i broj nevažećih listića. Kalkulacija po d' Hondtu je automatska i prikazuje se broj mesta za svaku listu koja pređe cenzus.
Početne premise:
Posle nekoliko dana provedenih po Srbiji - strepnja mi je dublja od nade! Još od raspisivanja izbora tvrdim da se Vučić debelo zeznuo i da će na lokalnim izborima raznorazne Dveri i ostali fašisti razbiti. Ali sada, posle presude da je Šešelj samo patriotski nastrojen entertainer koji je malo bodrio (para)vojske da kolju ali da za to nije odgovoran, a pogotovu posle nekoliko dana razgovora sa pauperizovanom i politički marginalizovanom Srbijom-van-Beograda, sada tvrdim da će fašisti
Прошла недеља је имала неколико не-обичних дана.
Једног од њих сам била на сахрани. Нећу о томе како сам успела да закасним на опело, ни о томе где су се дели они некадашњи таксисти који су знали све корисне пречице. (Заиста, да ли су се у међувремену
Kao da je juče bilo ono kad se sa Terazija uz trubače, posle mitinga ispraćaja, uputio ka aerodromu, uz suze, zaklinjanja na večnu vernost i prkos dušmanima, spoljnim i naročito unutrašnjim.
Dvanaest godina kasnije doneta je presuda. Ta presuda ne govori ništa o istinskoj Šešeljevoj krivici ili nevinosti, ali mnogo o optužnici koja je u Hagu (?) sastavljena i onima koji su je sastavljali.