Priznajem da ova fotografija nema mnogo veze sa blogom koji će uslediti. Mis'm, mogle bi tu svakakve asocijacije da se nađu... ali nije to namera.
Da sam stavio neko od lica koja imaju veze sa sadržajem bloga, na primer OVOG
OVOG
AleXandar Lambros
Justinijan I će u sećanju kasnijih Vizantinaca ostati kao jedan od najvećih vladara njihovog carstva. Teško je, međutim, poverovati u njegovu popularnost kod podanika koji su živeli za vreme njegove vladavine. Njegova grandiozna, doslovno imperijalna politika koja je išla za tim da u okvir rimske države povrati zapadne teritorije u međuvremenu potpale pod vlast raznih germanskih plemena, koštala je podanike nezampaćenih finansijskih napora. Justinijan je uspeo da, osvajanjem Italije, severne Afrike i dela južne Španije, povrati nekadašnje rimske teritorije, ali po ceni koja je carstvo umalo koštalo kraha. Sem toga, taj poslednji uzlet negdašnje rimske slave bio je kratkog daha.Tadić je kazao da je politikom uvažavanja tuđe patnje i odavanja poštovanja tuđim žrtvama moguće na međunaordnom planu sticati kredibilitet za vođenje nacionalne politike.
Na deponiji smeća svačega ima, tu su ruže koje divno pristaju đubrištu kao što pristaju i pesmi, ruže koje počinju da zaudaraju kao ljudi, ruže na koje sleću muve, ruže koje su držane u kristalnim vazama, ali i ruže vezane žicom kao zločinci.
U zapisu zapisu Molitva protiv kulture, Mirko Đorđević citira novopromovisanog sveca-antisemitu Nikolaja Velimirovića: „Zašto ne bi imali molitvu protiv kulture kao zbira svih zala? Mislimo da bi trebalo odrediti jedan državni molitveni dan u godini kada će sav narod sa svojim starešinama moliti se Bogu i Gospodu da ga spase od kulture." Želja pokojnog vladike se (još uvek!) nije ostvarila, ali to uopšte nije povod za radovanje, kako se isprva može učiniti. I ono malo kulture što imamo, naime, bacamo polako na đubrište ukoliko nema taj neki komad kulture pravoslavnu konotaciju, pa nam tako svaki dan postaje dan bez kulture. Mogu da zamislim da bi se najnovijem razvoju situacije „sveti" Velimirović većma radovao, jer za njega je kultura bila isto što i gordost, mržnja, divljaštvo, bezbožništvo, krivoverstvo, nasilje, grabež, bogohulništvo i svakakvo nečoveštvo.
gost autor: Pat Condell
prevod: AleXandar Lambros
Čitavu nedelju slušamo muslimane koji nam objašnjavaju kako mi na Zapadu moramo razumeti koliko je za njih prorok važan. Razumeli smo. I nije nas briga. U tome je suština. Ne zanima nas ni sada niti će nas ikada zanimati. Naviknite se na to. Savršeno nas ne zanimaju vaša osećanja. Naša su nam važnija i ona nam kažu da nam je prevrh glave vaše religije i zato oladite. I, ne postoji količina nasilja koja će to da promeni. Što više divljate i dernjate se to ćemo vas manje slušati. To će nas samo utvrditi u nameri da ne dozvolimo da nas maltretiraju ljudi čije vrednosti ne poštujemo jer ne postoji ni jedan razlog da ih poštujemo i, što je još važnije, niste u stanju da nam pružite takav jedan razlog. Ukratko, neće nam niko govoriti šta smemo a šta ne smemo da pričamo, ni sada ni ubuduće. Bez obzira na to koliko zastava spalili, koliko ambasada napali, sloboda govora će opstati i vi ćete je na kraju posisati i još će vam se i dopasti.»Sadašnjost je njihova, ali budućnost je moja.« (Nikola Tesla)
Obično u Liku ulazimo leti. Kad upeče zvezda bez milosti, makija se zguri od vrućine, ono malo trave se pretvori u suvotu koja se na dodir u prah pretvara, samo boce se srećno plave, a kamen se rastapa dok na njemu treperi jara. Jedino se u useklinama napravljenim tankim i presušivim vodama, dragama dugog prvog a, zeleni neko ubogo drveće koje onako kegavo i trnovito prkosi svim zakonima gravitacije. I svaki put mi padne na pamet, kako je moguće da se među tim gudurama, gde je i đavo rekao laku noć, u tom kamenjaru u kom caruju zmije i vetrine, rodio najveći sin naših naroda. Kako su tumarali i spoticali se geni po tom bespuću, i uspeli da se sastave u spoj potreban da nastane genije kog vreme nije moglo da stigne, niti još uvek može. Šta uopšte rade ljudi u onim grupicama kuća, koje kao lastavičija gnezda se guraju po kamenju, pod horizontom istim tim kamenom porubljenim?
Molim Svedržitelja Srbije* da upotrebi sve mere koje su mu po zakonu na raspolaganju da okonča balvan-revoluciju** koja poslednjih dana uzima maha i širi se Srbijom.
Organizovane grupe koje su ovih dana blokirale više puteva, pruga i mostova svesno i namerno krše zakone Republike Srbije i onemogućavaju poštene građane i poreske obveznike u normalnom životu i radu.
Hram majmuna
Na terasi omladinskog hostela u kojem sam odsela, uveče upoznajem Ana-Mariju, mladu Austrijanku koja je ovde došla na treking. Razmenjujemo iskustva o znamenitostima nepalske prestonice koje smo posetile. U dolini Katmandua nalazi se čak sedam različitih mesta koje je Unesko uvrstio u svetsku kulturnu baštinu. Na Uneskovoj listi, svih sedam objedinjeni su u jednu celinu –