Balkanski centar za Bliski istok je objavio podugačak intervju sa Džonom Espozitom, profesorom na Džordžtaun Univerzitetu u Vašingtonu. U tom intervjuu Espozito govori o islamofobiji, islamu i demokratiji, Palestini, ali meni je najinteresantniji deo intervjua u kome on govori o tzv. Arapskom proleću i često pominjanoj islamističkoj pretnji. Teza koja se često čuje je da če Egipat 2011 biti uskoro isto što i Iran 1979, ondosno da će sekularnu diktaturu zameniti teokratski totalitarizam. Evo šta Espozito kaže o tome.
Poštovani čitaoci i čitateljke bloga B92. Ovom prilikom želim da vas pozovem na Tribinu pod nazivom "Uvod u političku teologiju" koja će se održati u petak 29.04.2011, u Domu Omladine u Beogradu (Sala I sprat) sa početkom od 19.00h.
Naslovom želimo da osvetlimo osnovne pojmove i implikacije političke teologije u svetu, kao i njene implikacije unutar
Svet je jedno šareno mesto, i vodiće te kuda treba, ako mu pustiš.
Ima još: svet šalje fer poruku kuda ideš i na šta treba da se pripremiš. Samo, moraš biti spreman i da čuješ ono što ti se šapuće, a nije baš lako uvek razlikovati ono što želiš od onoga što stvarno dolazi. Ja ponekad i sam pitam pa onda sanjam, često tu bude odgovora, ali to ume da bude komplikovano: svi ti podsvesni simboli i konteksti prave priličnu zbrku, i nekad ih je teško rastumačiti. Mislim da postoje i lakši načini, za one koji umeju da budu dovoljno opušteni i kada su
Kalendar koji se trenutno koristi na većem delu planete ima niz imperfektnosti koji su posledica istorijskog legata te male spremnosti da se izvrše znatnije promene. Naime, dužina sedmice i meseci su arbitrarno postavljene, za razliku od godine i dana koje su prirodno determinisane, što po automatizmu stvara problem. Svakako, ne bi ni bilo dobro da broj dana za koliko Mesec obiđe oko zemlje (29,5) bude jednak dužini meseca (koji bi naizmenično imao 29 i 30 dana). To bi stvorilo višak od 9 ili 10 dana, te bi onda imali problem koji su drevni Mesopotamci rešavali uvođenjem trinaestog meseca svake četvrte ili pete godine (koje su posle počeli smatrati baksuznim).
By Agence France-Presse
Thursday, June 26, 2014
Odlazeći izraelski predsednik , Šimon Peres, dobio je u četvrtak Kongresnu Zlatnu Medalju, tokom njegove oproštajne posete Vašingtonu i posle decenija rada s američkim liderima.
Devedesetogodišnji Peres, koji napušta kancelariju sledećeg meseca, odao je počast "Američkom snu" i salutirao je Vašingtonovoj postojanoj podršci za jevrejsku državu.
"Mnogi ljudi me zovu sanjarom. Pretpostavljam da je to razlog što sam se uvek osećao kod kuće u Sjedinjenim Američkim Državama - Amerika kojoj je data privilegija da nosi snove čovečanstva".
Objasnio je kako ga je njegov mentor David Ben Gurion, Izraelov prvi premijer, poslao u Sjedinjene Države da uči engleski.
"Proučavaj američki san", rekao mi je. "To je ono što treba da radiš. I ja sam to i radio", rekao je Peres.
Gost: amika - Milivoj Anđelković, književnik
Студио је био у углу хале – импровизован «салон» усред хаоса складишта. Уређени део је био ушушкан у сомот тегет и жуте боје; испред њега гомилале су се камере и рефлектори, змијолике спирале каблова, високи паравани, покретни редови седишта, недовршени зидови... Неколико особа нејасних задужења мувало се около.
u svetlu najnovijeg gafa najozloglašenijeg ministra u vučićevoj vladi, da se na poziciju vojnih sveštenika stavljaju nesveštena lica, na opštu zgroženost javnosti, ne samo civilne, već i ozbiljne vojne i crkvene, tj. ono malo preostalog zdravorazumskog i nekorumpiranog u srpskom društvu, što materijalno što duhovno uzev;
dakle, u svetlu tog najnovijeg blama pomenutog ozloglašenog i nevoljenog u narodu ministra, još od žrtvovanja najkvalitetnijih naših oficira u tragičnom udesu helikoptera na zdravstvenoj, humanoj misiji;
nekoliko stvari s ovim imenovanjem osoba koje blage veze s bogoslovljem nemaju mi je zapalo za sluh: