Pred sam kraj prošle godine pošalje država obaveštenje da će se završni računi za 2015. primati isključivo u elektronskom obliku, potpisani elektronskim potpisom. Mašala, kaže svako normalan, iako je ista stvar bila i prošle godine ali tada je, ako se ne varam, još postojala mogućnost predaje papirnih verzija. E, od 2016. samo e-poslovanje. Bravo, Srbijo!
Ali oćeš! Prvo nastane frka oko izdavanja elektronskog
Ema Goldman: Slobodna ljubav? Kao da ljubav može biti išta drugo osim slobodna! Muškarac može da kupi pamet, ali svi milioni na svijetu nijesu uspjeli da kupe ljubav. Muškarac je potčinio sebi tijela, ali sva moć ovog svijeta ne može da potčini ljubav. Muškarac je potčinio cijele narode, ali sve njegove vojske ne mogu da potčine ljubav. Muškarac može da okuje i ograniči duh, ali je potpuno nemoćan pred ljubavlju. Visoko na svom prijestolu, sa svim svojim sjajem i pompom koja se zlatom može kupiti, muškarac je ipak samo siromašan i očajan, ako ga mimoiđe ljubav. Ali, ako ljubav postoji, i najsiromašnija kuća sija toplinom, puna je života i boja. Tako ljubav poseduje čarobnu moć da od prosjaka napravi kralja. Da, ljubav je slobodna i ne može da egzistira u nekoj drugoj atmosferi. Kada je slobodna, ona se daje bezrezervno, u velikim količinama i potpuno. Svi zakoni zasnovani na statutima, sve sudnice ovog svijeta, ne mogu da je iščupaju iz korijena. Ali, ako je tlo sterilno, kako brak može da dâ plodove? To je kao poslednja velika i očajnička bitka prolaznog života protiv smrti. Ako se ikada ostvari istinsko drugarstvo i postigne jednakost među polovima, onda će ljubav, a ne brak biti ona snaga koja je dovela to toga.
Gost: amika - Milivoj Anđelković, književnik
Студио је био у углу хале – импровизован «салон» усред хаоса складишта. Уређени део је био ушушкан у сомот тегет и жуте боје; испред њега гомилале су се камере и рефлектори, змијолике спирале каблова, високи паравани, покретни редови седишта, недовршени зидови... Неколико особа нејасних задужења мувало се около.
u svetlu najnovijeg gafa najozloglašenijeg ministra u vučićevoj vladi, da se na poziciju vojnih sveštenika stavljaju nesveštena lica, na opštu zgroženost javnosti, ne samo civilne, već i ozbiljne vojne i crkvene, tj. ono malo preostalog zdravorazumskog i nekorumpiranog u srpskom društvu, što materijalno što duhovno uzev;
dakle, u svetlu tog najnovijeg blama pomenutog ozloglašenog i nevoljenog u narodu ministra, još od žrtvovanja najkvalitetnijih naših oficira u tragičnom udesu helikoptera na zdravstvenoj, humanoj misiji;
nekoliko stvari s ovim imenovanjem osoba koje blage veze s bogoslovljem nemaju mi je zapalo za sluh:
S je bio dušanovački mangup, frajer, kozer, zajebant, švaler, muvator i lafčina velikog srca. Po profesiji šofer. Negde oko 1985. vrati se S iz Nemačke besan kao ris: majku švapsku, Hitler, Gestapo, SS, partizani... Šta je bilo?
Zvala me jedna fina gospođa seli majku iz Minhena. Uzmem špediter (zatvoreni kamion za selidbe), stignem tamo 3-4 sata ranije, rešim da iskoristim vreme i promenim u kamionu
наспрам традиционалних облика веровања и језичких формализација их,они,духом у потрази, теже да дају подршку сумњивцима који не следе језик Цркве као пуки одјек прошлости,у размерама језичких слика и освешталих сижеа,него наслућујућ сложене поступке религиозне игре и драматизација,ироније,патоса,меланхолије и нарације која излаже каталоге постисусовског постојања,јалов труд улажу да се дорека Догме домогну.
Džinovska Zlatna Glava Boga - Mebius, scena iz Inkala
Prije neki dan se na blogu “zakačih“ sa vrapcem-u-stijeni oko ograničenosti (navodno mog ;)) poimanja potencijalno mogućeg Boga. Pošto se to zbilo na blogu krajnje tužnog i nesrećnog povoda, saglasismo se da tu raspravu nastavimo na nekom prikladnijem blogomjestu, gdje će sveopšte filozoFisanje, metamuđenje i ritualno premlaćivanje prazne slame ljubičastim vibratorom, a uz sav spektar nekonvencionalnih argumenata kakav je recimo najsvježiji ontološki dokaz o Njegovom postojanju - Jusa je prvi! Jusein je prvi! ... Ima Boga! Ima Boga! – Duško Korać/RTS, djelovati prikladnije, smislenije, gotovo poželjno...