Događaji u Francuskoj i posledice koje će izazvati , a pogotovo sve ono što smo već pretrpeli, dovoljno ozbiljno govore da se svi trebaju uzrdžavati od teških reči, pogotovo političari i verski poglavari jer iza teških reči uvek slede fanatici koji onda u ime toga mogu da počine potpuno nerazumna i brutalna teroristička dela.Naš region je zbog svoje multietničke i multinacionalne strukture i veoma ružnih događaja i iskustava iz prošlosti u ozbiljnoj opasnosti kojoj se može suprostaviti samo zajednički. Preduslov za zajedničko delovanje i suprostavljanje svim izazovima je istinsko pomirenje.
Krajnje je vreme da svi shvate da je pitanje opšteg pomirenja i katarze u interesu svakog naroda i svake države na prostoru biše SFRJ, jer je to pitanje mira, sigurnosti i budućnosti.
Ovih dana povodom Božićnih praznika svi crkveni poglavari od najviših do sveštenika na nivou parohija puni su propovedi o miru i pomirenju, ljubavi, bratstvu, slozi i svega najmiroljubijieg i najradosnijeg , uz krupne reči Bože pomozi. Skoro isto će nam ponoviti u svojoj Ramazanskoj poruci i poglavari Islamske verske zajednice.
Ni političari od predsednika država, vlada, stranačkih prvaka i svih drugih koji su bili u prilici da nešto kažu o ljubavi i pomirenju ništa nisu zaostajali , a čak su bili i decidniji i konkretniji od okoštalih crkvenih poslanica koje se ne menjaju vekovima. Pa bogami i estradne zvezde, javne ličnosti, pa razne tabloidne ličice i likovi sa time se razmetaše.
I šta imamo, ništa osim praznih priča za jednokratnu upotrebu, pa se treba zapitati da li je zaista moguće ,i kako, pomirenje na prostorima bivše SFRJ, pomirenje u smislu da živimo kao ljudi bez mržnje i , naročito, stalnog podgrejavanja svađa, podbadanja, pretnji mržnjom i nekim novim ratovima. Da je malo iskrenosti u tim porukama za jednonedeljnu upotrebu možemo se lako uveriti jer odmah posle toga, a neki i ranije, počnu sa trovanjem naroda izjavama koje su potpune suprotne.
Za pomirenje je neophodna volja ,iskrenost i hrabrost, a dobra instrukcija svima mogle biti reči prof. Jerotića i pismo Adenauera bonskom županu 1946.godine. (evo original)
Profesor Jerotić , je još 1999.godine , između ostalog ,rekao :“ Poslednja tragična zbivanja sa srpskim narodom,nisu li još jedna i možda poslednja opomena, šansa i izazov da na stoletna pitanja o karakteru srpskog naroda progovorimo otvorenu reč, kao konzilijum lekara nad bolesnikom, jer će od postavljene dijagnoze zavisiti i lečenje. ... Ne treba se bojati iznošenja istine! Dugogodišnja laž duboko je iskvarila ovaj narod zadržavajući ga na stupnju deteta koje to više nije. Istina uvek čisti i pomaže sazrevanju i pojedinca i naroda. Moramo biti spremni da saslušamo istinu o sebi, a posle toga – ne svetiti se, niti dozvoliti u sebi mesta anarhičnoj obesti. Samo u tome slučaju istina će delovati katarzično”.
To važi za sve narode na ovom prostoru pa neka svako umesto reči “srpski narod” stavi ime svog naroda i
Zaista, koji je problem zemalja zapadne Evrope i severne Amerike sa islamom? I koji je problem koji islamski ekstremisti imaju sa najnaprednijim društvima Evrope i Amerike?
Zašto evo vec decenijama nema mira, zašto su islamski ekstremisti i teroristi izveli onolike terorističke akcije po SAD i zapadnoj Evropi, akcije koje su iza sebe ostavile hiljade mrtvih?
Zašto su države NATO saveza u borbi protiv islamskih terorista bile tako ekspeditivne da rasture i temeljno unište cele države od Avganistana, preko Iraka pa sve do Sirije?
Stvarno ne znam, ali evo jedne paradigmatske današnje vesti, koja daje dobar deo odgovora:
Dana 2. decembra 1956. godine, sa jahte Granma se na Kubu iskrcalo 82 prognanih revolucionara, članova levičarskog Pokreta 26. jul.
Među njima su najbitniji bili Ernesto Če Gevara i Fidel Kastro.
U sledećih nekiliko dana, posle krvavih borbi i sukoba sa vojskom generala Batiste, zvaničnom vojskom tadašnje Republike Kube, revolucionara je ostalo samo 22.
Tih 22 revolucionara je trebalo da nastavi revoluciju sa 2 (dve) preostale puške.
Revolucija se završila njihovom pobedom i preuzimanjem vlasti - 8. januara 1959.
Većinu stvari u međunarodnim odnosima nije lako predvideti, ali postoje trendovi čiji se ishod već danas može prepoznati. Sa sigurnošću tako možemo tvrditi da će Turska u neposrednoj budućnost vanredno jačati i da će njen uticaj na Balkanu biti sve vidljiviji, već od 2015. godine.
probaću da svoj udeo u ovom tekstu ograničim na što manje reči. dakle forma je citiranje i na kraju molba.
Tekst je nastavak članka objavljenog ranije na ovom blogu i na portalu www.prometej.ba
Postoji jedan suptilni, ali verovatno krucijalni razlog zasto nikad, u drustveno-ekonomskom smislu, na ovoj planeti nece biti bolje. Jedan razlog koji sam po sebi ne izgleda tako veliki i znacajan, ali koji odnosi prevagu oko dve jakosno identicne stvari sto dovodi do toga da se svaki pokusaj promene neumitno transformise u jedan te isti status quo. A taj status quo je da desnica vlada, da levica strada, i da je 99% ljudi na planeti mentalno anestezirano, a da nisu toga ni svesni.
Naravno, mislim na "novu (?) levu kriticku misao", kojoj se mnogi dive, kojom su mnogi opcinjeni, koja je