Siguran sam da je ogromna većina ovdašnjih blogera ‘skontala' da se ono Fjodor Mihalovič odnosi na Dostojevskog .., e ali zato iskreno sumnjam da to vrijedi i za ono drugo u naslovu navedeno ime i očestvo.
No prije nego što pojasnim o kome se radi dužan sam dati neku vrstu uvoda.
Ovih dana mi neprekidno zvoni telefon, sa fax masine lete papiri, email inbox mi je prenatrpan, zaustavljaju me ljudi na ulici, u samoposluzi, autobusu, zele, traze, zahtevaju, kazu sto si neki, napravio si listu domacih albuma, a gde su ti strani, zasto si nas zaboravio, sta smo ti mi uradili... Nisam obracao previse paznje na sve to, ali mi se jedno vece, da li zbog po koje kapljice viskija previse, ipak na kraju otjelotvorila odluka da stavim i to na blog, pa sta bude nek bude... Stoga evo, dajem na uvid, pa koga interesuje da vidi kojih 10 najboljih stranih rock albuma se valjaju vinilnim
(Men' s Athletic Club)
What could be more natural for a species that has exterminated its animal kin than to look into a mirror and find that it is not alone?
Napomena: romanticni neka ne citaju ovaj tekst, a ostali neka ne previde da se radi o politickoj filozofiji, a ne o licnom ubedjenju autora bloga, tj. mene.
Kad bi vam ponudili da se opredelite izmedju darvinistickog i religijskog pogleda na nastanak ljudske, koji biste odabrali? Da li bi ikad pomislili da opredeljenje za Darvina osporava postojanje humanizma?
Pričao je na (slobodno) srpskom (na zaboravljenom srpsko-hrvatskom ustvari) odgovarao na pitanja strpljivo strpljenjem vojnika koji gleda sagovornika, gleda dakle (i pita se dokle će ovaj da lupeta/zapitkuje) , ponekad porpimi intonaciju čoveka koji se obraća nekome ko ne zna jezik ili tu nešto zamajava i ništa pod milim bogom ne razume.
Šalu na stranu. Šta Agim Čeku kaže o izrućenju Mladića, o ratu, o miru, o tome kako i koliko Beograd (kao stilska figura,
Ne želeći da sumnjam u sve velike uvide o svetu koji nas okružuje, a koje nam je časni Albert podario, ipak moram da kažem da je on samo jedan od posmatrača. I ne samo Albert, već i Isak, a i mnogi drugi pre i posle njih dvojice. Da nije kvantne fizike, još uvek bi verovali da u realnom svetu postoje čvrsti zakoni koji ga tumače. A onda je velikim naučnicima, njihovim sledbenicima i učenicima sreću pokvarlila jedna obična mačka (mačak?), koju je Ervin Šredinger u svom misaonom eksperimentu strpau u kutiju. Da li je ta Šredingerova maca živa ili mrtva može se saznati samo ako se otvori kutija, do tog trenutka moguće je i jedno i drugo - i da je živa i da je mrtva.
Gost autor: docsumann
- Nikad nisam razumio tu dokonu filiozofsku zanimaciju kao što je gledanje u plafon tokom opuštenog ležanja na krevetu. Naročito ako je plafon neoštećen i sviježe okrečen. Ono, kad po njemu ima kojekakvih mrlja od vlage ili otpalog maltera - e, tu se već uz određenu dozu mašte i asocijativno-vizuelne nadogradnje može svašta uvidjeti. Ali to je opet više umjetnička nego filozofska akcija.