“Mili, kada ćemo ozvaničiti ovu našu, može se reći dugotrajnu vezu? Vreme prolazi, a mi nikako da stanemo pred matičara. Roditelji nam sede na grbači i rođaci, a i ova silna deca koju izrodismo se pitaju, da li ćemo konačno postati muž i žena?! Znam da je brak prevaziđena institucija ali zašto mi baš da živimo ovako moderno? Eto, ne moramo u crkvi da se venčamo, ne moram ni venčanicu da kupim niti da je iznajmim.
zaista, žalosno je kako je DS propala,
Tadić je kazao da je politikom uvažavanja tuđe patnje i odavanja poštovanja tuđim žrtvama moguće na međunaordnom planu sticati kredibilitet za vođenje nacionalne politike.
zagrijavanje za Super Bowl...
Lejn Džonson, Isak Seumalo, Džejson Kelsi, London Dikerson, Džordan Mailata
Konačno se odigrava ukrupnjavanje u srpskoj opoziciji. Istorija nas precizno i racionalno podučava da tamo gde političke organizacije centra i neposredne leve i desne okoline oko centra nemaju saradnju, pobedu odnose organizacije dalje i ekstremno daleko udesno od centra.
"Da bi doneo odluku, presudi; da bi presudio, budi razuman; da bi bio razuman, donesi odluku" - možda petlja u ovoj "logici" i nije najočiglednija onima koji veruju više od drugih, pa nemaju petlju nego liniju koja polazi od verovanja, možda sam je ja pogrešno preveo, možda nije petlja nego spirala, ali tu je negde i petlja, petlja, petljica, kao u onom cirkusantskom cilindru gde vešti momci, ili devojke, voze motore ili mala kola u krug.
Čudo oko tog verovanja (sad više nisam siguran da li sam već pisao o tome i u svom blogu negde, ili samo u komentaru kod Čera, komentara se sećam, godine mi zbunjuju pamćenje zbunjeno od rođenja) je što možemo da ga uključujemo ili isključujemo po želji (tj ko ne može baš u nekom zadatom trenutku može da se obuči da to radi) sa neverovatim i iznenađujućim rezultatima!
Danas trcim i razmisljam o jednom ljudskom fenomenu koji sam prvi put primetio za vreme bombardovanja, a koji sam kasnije nastavio da primecujem i kod nekih drugih zivotnih okolnosti. Evo o cemu se radi.
Jedna subota. Cela nedelja u žurbi i poslu. Naredna obećava još više.
Noć pre stigao kod drugara Raše, u Francusku. Kuća iz 1820. godine, renovira je ciglu po ciglu već 20 godina.
Jutro, pun ranac papira i posla koje bih voleo da odradim ne bi li se izborio sa životom.
Gazdarica Seka stavlja lonče. Odlazim na terasu, sa pogledom na Visoku Savoju. I onda...
U celoj ovoj fami oko nove srpske političke mislenice, Jelene Karleuše (ne, nije blog o njoj ili bar ne samo o njoj) iskristalisalo mi se nešto pitanja i nešto malo zaključaka.
Dobrodošli u “Free Will“ kockarnicu. Imate priliku da zaradite na igrama koje se odvijaju u vašoj glavi. Krupije je niko drugi do vaš mozak. Zvuči obećavajuće, zar ne?