gotova mi sezona. prvi deo je bio neverovatno uspešan, ugostili smo čak i katoličkog mendelu ili kenedija, papu njofru, čoveka kojega će mafija sasvim sigurno slomiti ili likvidirati. svašta smo nešto radili. imali smo i sumanuti raketni rat, kao i nasilne sukobe oko vere, danas u xxi stoleću.
svedočili smo određenom otvaranju srba za drugačije moderne sadržaje, te otvaranju hrvata, i jedni i drugi s težnjom da prevaziđu vlastiti etnofiletizam.
AleXandar Lambros
Red bi bio da Kragujevac, sada kada ima krstaču, dobije i Zid plača. Nije to neki komplikovan projekat, a gradska vlast ne voli komplikovane stvari, samo ono što očas posla može da se sklepa, pa cenim da bi predlog mogao lako da prođe, tim pre što je vrlo pravoveran. Za lokaciju predlažem plato ispred gradske skupštine. Tako lepo, da možete da plačete do mile volje, lupate glavom o zid u stanju očajanja a i ubacite ceduljicu sa porukom za Boga između cigala, ako i on uopšte ovom gradu može šta da pomogne."Only psychos and shamans create their own reality"
Terence McKenna
Uvrnuta sranja ponovo napadaju ... i dalje o duhovnom i naučnom u istoj rečenici ;) ... ovaj put u malo zabavnijoj formi ... FILM
Prvi minut
Naredba je naredba, to važi za vojnika. Zakon je zakon, kaže pravnik. Međutim dok za vojnika dužnost i pravo na poslušnost prestaju ako zna da je izvršenje naredbe zločin ili prekršaj, takvi izuzeci za pravnike (od umiranja poslednjeg sledbenika prirodnog prava) i važenje zakona i poslušnosti potčinjenih zakonu ne postoje. Zakon važi zato što je zakon, a zakon je zato što po pravilu ima silu da se sprovede.
O višestrukim društvenim i mentalnim podelama unutar srpskog društva (Istok-Zapad, patriote-izdajnici, tradicionalisti-modernisti, itd.) su na duhovit način pisali književnici, literarno prevodeći naše tragične istorijske činjenice u komičnu literaturu, dobijajući efekat „smeha pod vešalima", dok mi želimo da zađemo u sociološko-istorijske uzroke tih podela obrađujući ovu temu na naučni način.
Postoji jedna grupa koja je mozda od svih bila najkljucnija u mom odrastanju. Jos uvek je rano da se kaze da li mi je spasila ili upropastila zivot (ili, sto je najverovatnije, oboje), ali se moze reci da je direktno uticala na tok pojedinih misli i akcija doticnog blogera. Nikako u smislu prosto-prosirenog Fan Zone obozavanja ili idolatrisanja (ako je ovo uopste pravilna rec), nego kao putokaz da je u vecini slucajeva (uvek?) korisno, pozeljno, i neophodno, staviti se u polozaj (cipele) onog drugog, pre nego sto se pocne donositi sud o istome, a i o samom sebi...
Juan Munoz
Na prošlom WS blogu nabacili smo par metafizičkih koncepata bez pretjerane ambicije da ih dublje razvijemo i explejndujemo. S pravom bi se moglo reć' – lako je tako, ljubičastim vibratorom gloginje mlatit.
No, što će poštenom čoeku vibrator ( i to još ljubičasti)? I kakva je ovo metafora, uopšte??
Ok, ništa...
Nedavno mi je skrenuta pažnja na ovaj tekst, sa sajta puls.rs, i ja ga, po savetu pametnijih i upućenijih od mene, postavljam na uvid blogozajednici.
Знате, ја не подносим Шекспирове комаде, међутим ваши су још гори!
Л. Н. Толстој, у разговору са Чеховим
Лав