Богохулија Антикристијана Тодоровића
7. Jaнуарa 2014 at 16:45
Пре много, много година живeо је Исус који је изнад свега волео нову одећу. Сав свој новац он је трошио на то да се што лепше обуче. Није бринуо за своје војнике, није марио за позориште, ни за лов, желео је само да пред људима носи стално нова одела. За сваки сат у току дана имао је ново одело. И као што се за Исуса обично каже да је на истезању, тако се о њему говорило:
„ Исус је у соби за облачење.“
Autor: Davor Džalto
Situacija u Evropi danas je veoma dinamična, složena, zanimljiva i zabrinjavajuća.
Period mira, stabilnosti i prosperiteta, što sve jesu ideje u osnovi Evropske Unije, danas je, čini se, bar privremeno prošlost za najveći broj zemalja kontinenta.
Veoma je teško razaznati tokove i značenje istorijskih događaja u trenutku u kome se dešavaju. Smisao stvari se obično vidi samo iz budućnosti, kada smo u stanju da sagledamo ono do čega su određeni događaji doveli, ukoliko pri tome ne zaboravimo same te događaje i njihov kontekst.
Dakle, putem sledećeg sms video zapisa i zvučnog pisma preko žice, (a iz okoline Starog Merkatora), obraćam se svekolikoj javnosti u ličnoj želji da joj predočim sve svoje brojne doktorate!
Aleksandar Bekan Todorović
sve objasnjeno gde zivimo i koje su vrednosti na ceni.
Nema sumnje da Gašpar Noe voli da iritira ljude. Njegova tri ostvarenja, „Stojim sam" (I Stand Alone), „Nepovratno" (Irréversible) i novo „Uđi u prazninu" (Enter The Void), su testovi izdržljivosti koliko i djela umjetnosti, pri čemu Noe praktično izaziva publiku da ostanu u svojim sjedištima. Ali oni koji ostanu, doživjeće neke od najizazovnijih, najprovokativnih filmova danas u svijetu, filmove koje utiču na mozak isto koliko i na živce. „Uđi u prazninu" je Noov najekstravagantniji i najduže prolongiran eksperiment, dva i po sata subjektivne fantazmagorije, opsežno uobličene protagonistom koji je duh oslobođen tijela. (Kao što Noé kaže ispod, američka verzija filma je skraćena za čitavu jednu rolnu filmske trake, ali to može samo da ublaži veoma snažan udarac.) Napajajući se energijom neona najživljih četvrti Tokija, kako priča krči put kroz reflektujuće eksplozije obojenog svijetla, film pristupa inventivnošću forme eksperimentalnog filma. To jeste ludo pretjerano, neprestano pretenciozno i totalno stimulativno. Poslije prikazivanja filma na festivalu Sandens živahni Noe je nedavno govorio za portal A.V. Klub o filmu „Tron", o incestu i o tome zašto voli kada ljudi mrze njegove filmove.