Otvaranje Hristovog groba ekskluzivno je fotografisao National Geographic - a to je to pravo stekao svojom nesumnjivom reputacijom ali i popriličnom donacijom u fond za rekonstrukciju kapele nad grobom. NG je prvo posao ponudio mom prijatelju Duletu
Naravno da su studenti u pravu, drugačije ne može biti. Samo, šta hoće? Bemliga ako oni i sami znaju. Ali hoće. Nešto. Za početak - makar po sendvič.
Nema veze, malo ćemo da protestujemo, svako iz svojih razloga (khm, evo Sandžak, na primer, čuvena akademska i demokratska sredina). A onda će drug Tito da kaže da su studenti u pravu i biće Kozaračko kolo. Dobro, Kozara je sad u inostranstvu. Neka bidne moravac.
15. aprila 1959., par meseci pošto je preuzeo vlast u Havani, Fidel Kastro se na poziv američkog ekvivalenta UNSa obreo u Vašingtonu. Razlog posete je bio jednostavan: Kastro je došao u Ameriku po ekonomsku pomoć. Bila mu je potrebna pomoć da nahrani ljude, pokrene ekonomiju. Poznavajući Ameriku, angaživao je jednu od najpoznatijih američkih firmi da medijski pokriva posetu. Išao je okolo, jeo hot dogove, hamburgere, zezao se, vikao kako nije komunista.
Kastrova medijska ofanziva nije naišla na neki veći odjek na Kapitol Hilu. Ajzenhauer ga je hladno odbio, demonstrativno
Moji drugari sigurno znaju, ali ko ne zna, inače živim od turizma. Bavim se profesionalno i licencirano od strane IL Ministarstva turizma, školice neke učio (neke i izučio) u Jerusalimu i Tel Avivu; pretežno egzekucijom, terenski rad, bez skrnavih bosova da mi kljucaju po ganglijama u nekom prašnjavom ofisu, a pomalo, eto, poslednjih godina i na organizacionom nivou, pretežno na relaciji Ex-Yu-IL, i freelance kada imam vremena i mogućnosti na relaciji Angloamericanoafricano-IL. Iskreno rečeno, mnogo bolje pare su sa ex-Yu nego sa šabanima i stipsama amerobritanskim. Lep poslovni odnos sa bivšim Jugoslovenima je win win situacija u mom životnom slučaju. Uz ogradu da su mi Kanađani super, i tako, ekipa iz velikih gradskih sredina u Britaniji i SAD mi je isto super. Moj posao se odvija od jutra do mraka pod vedrim nebom i izuzetno je lep, a fino je i plaćen. Moj stalni dom je u severnoj srpskoj provinciji, Vojvodini. Kada nisam angažovan poslom na terenu, volim da putujem sa svojom malom porodicom. Moj petogodišnji sin ima već sada desetine hiljada kilometara iza sebe u svom malom životu, i funkcioniše u svim jezičkim sredinama. Danas je bio lep i sunčan dan, za moje užasno topao, za mene divan prolećni dan (za koji dan ću biti u pustinji na temperaturama u proseku većim za 5-8 stupnjeva u odnosu na današnju temperaturu u Srbiji).
Ne znam ni sama odakle da krenem. Ne znam ni kada je sve počelo. Verovatno od početka vremena. Laž je osnovni sastojak ljudskog života. I ne samo ljudskog – života cele planete. Laž je tipično ljudska osobina. Nisam primetila da životinje ili ne daj bože biljke lažu….mada mi je nešto sumnjiv ovaj moj mačak u vezi sa onom prevrnutom kantom za smeće ali nemam dokaza da ga optužim za nedelo.
О згодном тренутку да се одложи наплата грејања по утрошку и помало о пензијама и платама
Gost-autor Voki Vasić
Pratim izdaleka neobičan i dugotrajan spor koji povremeno uzvitla prašinu i perje, a koji jedna strana simbolično-ironično naziva Bitkom za Sutjesku. Jeste, reč je o odbrani od nasrtaja na Nacionalni park Sutjeska. Ne znam ima li druga strana odgovarajuću šifru operacije. Trebalo bi da bude poput pokliča kratka, jasna, zvučna i da sadrži naznaku misije nosilaca operacije. Moj predlog je bio – „Mini Sutjeska“. Ne samo zbog nerazumnog plana uvođenja tzv. mini-hidroelektrana u jedan nacionalni park, već zbog iskazanog opredeljenja za misiju minimalizacije osnovnih prirodnih vrednosti NP Sutjeska. I zbog umanjenog osećaja za nacionalno nasleđe i nerazvijenosti obzira prema budućim generacijama, zbog minimalne državne mudrosti i mikroskopski malog građanskog poštenja, zbog smanjenosti uvažavanja stručne javnosti i zakržljalosti poštovanja svih onih koji ističu pravo na viši kvalitet života. Po svoj prilici, na delu su oni koji su zbog minimalnog šićara spremni da žrtvuju maksimalna dobra. Ako su tuđa.
Видовдан, празник кнеза Лазара Хребељановића и његових палих витезова, случајем је назван по хришћанском свецу са Сицилије светом Виту, који пада на дан Косовске Битке. Код Срба се овај дан није обележавао све до 1889. године. У црквеним календарима Ђурђа Црнојевића из 1494. или Вука Стефановића Караџића из његове књиге-годишњака