...Tacnije, moderator-volonter.
Sa moje strane, mislim da je stvar karaktera ili neke licne etike. Kad neko pise o mojoj oblasti stvari koje zbunjuju narod i izazivaju kolektivnu sumnju i paniku, ja se osecam prozvano, neki put cak i poimence jesam od strane drugih blogera, da dam svoje misljenje o tome. Tako se sinoc i jutros npr. desilo da sam provela 2 sata pisuci na tudjem blogu, pokusavajuci ljudima da objasnim da, iako postoje mnoge finansijske mlaverzacije u zdravstvenoj politici, niko ne pokusava da ih otruje insulinom. Desavalo se to i ranije: na blogu o “blagodetima” pusenja,
Bio mi u gostima, sinoć, moj stari drugar Gagan. On je sipao viski, ja sam mu dodavao led, njemu ruka nije zadrhtala cele noći, meni prsti još smrznuti, jedva kucam...
Znamo se više od pola veka ali su nam se putevi još odavno razdvojili - imali smo zajednički VIS (vokalno-instrumentalni sastav, tako se to onda zvalo), prvo je to bio trio (trećina tria sinoć nije mogao da dođe, peva u jednom značajnom horu) pa je trio postao kvartet, pa je to raslo i menjalo se, ja izabrao školu, on izabrao klavijature i... prođe pola veka, ja otišao u penziju a sad se i
Povela se kod bocvene zanimljiva rasprava o progresu i regresu društava, pa sam mislio da će vam biti zanimljiva pričica o Zheng Heu (bar onako kako ju je ispričao Niall Ferguson u jednoj od svojih knjižica).
Elem, kao što svi znaju, Kina je dominirala svetskim razvojem, tj ekonomijom većim delom proteklih 25 vekova. Kinezi su izmislili mnoga tehnološka čuda za koja su nama, na Zapadu, bili potrebni vekovi pa, boga mi, i čitavi milenijumi. Na primer, kad je merenje vremena u pitanju, iako nije izvesno da li su vodeni sat smislili Egipćani, Vavilonci ili Kinezi, sa priličnom
Sa velikim zadovoljstvom predstavljam vam mog dragog gosta, blogera lepog nika, dakle Nurudin:
EDIT: (upadica) Naziv KosMet i Metohija za Svetu Srpsku Zemlju te Branik Otadžbine i Srce Srbije nije greška niti slučajnost i ni slučajno nije izraz nepismenosti mog gosta. Naime, to je moje omiljeno ime za južnu srpsku pokrajinu - ja sam ovde nepismena a ne Nurudin i molim da se to ima na umu dok se čita ovaj sjajan tekst. Hvala.
Читав блог некоме ће деловати конфузно, али верујте да је стање
ЕУ? Да ли ће нам ЕУ донети "бољи живот" (нешто чему интензивно тежимо од краја 80их судећи по серији РТВ Београда)? Сама по себи не и ту стоји аргумент да ћемо "морати сами да се мењамо" (јер нам спаса другачије нема). Аргумент на страни ЕУ је да постоји јако мала шанса да ће се Србија "променити" без подстицаја са стране*.
Serija Državni posao ulazi u šesti mesec svakodnevnog emitovanja i dosad vecina vas zna za nju. Koliko se fenomen ove serije uprkos svemu brzo proširio govori i činjenica da su članovi ekipe nedavno gostovali i kod Olivere Kovačevic u emisiji Da možda ne dajuci neke od relevantnih dijagnoza savremenog srpskog TV humora. Ipak, nije na odmet da i mi ovde malo prodiskutujemo o njoj ...
Ako ste od onih ljudi koji za razliku od dobrog dela Srbije ima sređen život (devojku/dečka, posao, prave prijatelje, eventualno kuče, hobi, dnevni raspored, osam sati sna), te ne izlazite često i nemate pojma kakvi ljudi su u klubovima, jako su slični. Toliko slični da se mogu podeliti u nekoliko kategorija. Ako izlazite kao magare, možda ćete se prepoznati ili prepoznati svoje društvo.
1. FOSILI
Oni služe kao istorijski dokument svog vremena i mladosti, koja se odigrala '80-ih. Muškog pola su i tada kada su mogli da imaju seks tri puta nedeljno nisu imali para da izlaze. Sada to nadoknađuju tako što izlaze svaku noć i uvek ih možete videti kako se smeškaju iz nekog mega separea. Klubovi služe da se opravda njihova egzistencija, da se ugrozi njihova egzistencija, da se ne produži njihova egzistencija, jer decu ne mogu da naprave. Sanjaju o poštenoj devojci koja se ne vuče po klubovima. Da bi izdržali ostajanje do tri u klubu i odlazak u "Užice" do pet, koriste kokain a piju red bul i viski.
Ma jok, kako...
Uostalom link tvrdi ovo. A B92 objavio pa povukao ovo
Dragi moji, drage moje, imam jednu lepu i jednu ružnu vest. Lepa vest je da mi je umrla tetka iz Evropske unije, a ružna da mi je ostavila simboličnih 100 miliona evra. Hm, greška. Loša vest je da mi je umrla tetka iz Evropske unije, a lepa da mi je ostavila simboličnih 100 miliona evra.
Kao što znate, pare ljude kvare, a ja nikako ne želim da budem kao Mišković, Beko i ostala gospoda. Ja želim da budem siromašan i pošten kao naši političari, zato sam odlučio da spiskam te milione.
Kako?
Ovako: