Zdravko Čolić i ja smo ušli u studio i snimamo novi hit, koji će se uskoro naći pred srpskom publikom.
Godine su prošle pune muka,
Vršili se zločini nijemo,
Ili s pjesmom umesto jauka,
Gospodaru Vučiću mi ti se kunemo.
Bilbordi se šire na sve strane,
sad Beograd na vodi svi slavimo,
Al' velike pamtićemo makete,
Gospodaru Vučiću mi ti se kunemo.
Narod silazi na obale naše,
u vodu da skače smjelo.
Naše pesme protivnici neka se plaše
Gospodaru Vučiću mi ti se kunemo.
I, dok ja ne mogu da se sastavim da napišem par prostoproširenih rečenica, Anonimni bio vredan, pa stoga, kako to red i dužnosti nalažu, evo njegovog doprinosa. Za komentare ću otvoriti drugi deo, da se ne jurimo gore-dole.
Ko ne voli vojnu terminologiju, slobodno nek preskoči ovaj blog.
He began to speak to other cavemen about his discovery. He began to extol the virtues of making as many cavelings as possible with as many cave women as could be found. And he also began to warn everyone against lying with their fellow cavemen. He told them it was Wrong. He told them it was Unnatural. He said it would affect their ability to hunt mammoths and make fire.
Despite what appears to be a space which is reserved for a person with some kind of physical disability, in reality it is merely a metaphor for the various societal woes which beset the citizenry and therefore is open to wide and (sometimes) poetic interpretation.
It is a scourge on our society. We must root it out and brutalize offenders in a very public way so as to discourage future criminal acts.
I plan to write a letter to the City of Belgrade protesting the arrest of this woman. If the point of her arrest was to demonstrate the power of the police and the weak position of our citizenry, then jail is NOT the answer.
"Gospodo, u epohi imperijalizma, koju karakteriše zaoštravanje klasne borbe i zbijanje klasnih redova, u našim redovima, dakle redovima srednjih klasa, umesto sve veće solidarnosti interesa, koja bi se izražavala u organizacionom jedinstvu i svesnijoj političkoj akciji, nailazimo na potpunu zbrku i najrazličitije interese i težnje. U periodu sazrevanja kapitalističkih suprotnosti sudbina naše klase je u tome što je priklještena između monopolnog kapitala i zahteva radničke klase za boljim uslovima i većom sigurnošću. Ovaj nezgodan položaj i rađa našu svest o dvostrukom frontu
Gost: amika - Milivoj Anđelković, književnik
Кафић “Вол стрит”, сав у црвеном плишу и бордо кожи, ушушкан у меку атмосферу и снабдевен свим врстама оштрих пића, био је омиљено место бизнисменима различитих профила. Они мали, чија је фирма била ташна-машна-мобилни знали су да је бити у “Вол стриту” ствар престижа – имиџ, бре, ортак, то ти је пола бизниса! Они моћнији, које су пратиле дугоноге секретарице изабране међу запосленима, ту су заказивали састанке, уговарали проценте, рабате и проналазили извршиоце за ситније послове којима нису желели да “прљају” своје пословање. “Видимо се у “Вол стриту”! – била је реченица коју су сви радо изговарали јер је тако пословно и светски звучала.
Jedina TV emisija u kojoj se ne pričaju gluposti!
"Brakusovi DOBRI LJUDI" na RTV Vojvodine, u 21:00h.
Večeras je vreme za nas žene! :)