Moj gost na blogu je Vladimir Trkulja, startap entuzijasta, jedan od osnivača organizacije SEE ICT koja se bavi razvojem domaće startap zajednice i pružanjem podrške startapima. Sledi Vladimirov tekst. ---
U Beogradu se već treću godinu organizuje Startap Akademija, škola tehnološkog preduzetništva kroz koju su u poslednje dve godine prošli neki od najaktivnijih i najuspešnijih domaćih startapa. Školu realizuje udruženje SEE ICT koje se od 2011. godine bavi razvojem domaće startap zajednice, a za program i koncepciju ovogodišnje Akademije je odgovoran Alex Čović.
Ove godine na Akademiju ćemo upisati 30 ljudi koji žele da se njihove ideje pretoče u proizvode koje na globalnom nivou koriste milioni ljudi i koji ostvaruju značajan profit svojim osnivačima. Od treće generacije polaznika se očekuje da nastave sa tradicionalno dobrim rezultatima koje su timovi sa Akademije pokazali, i da pre svega istraju u ideji da naprave proizvod vredan globalnog tržišta.
Hello vlastimira.stankovic, my name is Anna. I'm 19 years old.
I have never written to man first, but decided to try. I hope I was not mistaken in you.
More about me you will find on link below".
Oh, sweet little Anna.
Baš si me iznervirala. Ne nešto mnogo, više onako kao kad se skenjaš jer ti je neko namerno
Нема ништа узалудније од блоговске геополитике. Али, ко се може усудити да каже да нема нешто магично забавно у распредању о државама и народима као да су особе од крви и меса са све сујетом и осталим несавршеностима. Ко ће први предвидети тренд који нико други није уочио и на тај начин стећи ласкаво право да свима каже "јесам вам рекао". Може и "ја сам вам лепо говорио, а ви ме нисте слушали" и остале варијације.
Август је, годишњи одмори, политичари имају своја неписана правила која су им милија него писана и зато се ништа значајно не би требало десити у августу, зар не? Међутим, новац се увек окреће, а саме новчане струје изгледа почињу наглашено да осећају утицај промена политичке климе. Они који би то требали први да схвате, медији са широким утицајем, имају потешкоће да схвате размере тих кретања, а гомиле сигнала који стижу као да немају довољан кредбилитет да буду схваћени озбиљно., па и кад се преносе, преносе се стидљиво, без указивања на шири тренд. Та временска разлика измећу момента кад нешто сазнамо и момента кад схватимо из онога што смо сазнали је можда најбитнија тема информационог доба, али не данас, данас, геополитичимо. :)
И ево моје конкретне теме. Кина и Америка.
... egzistencijalna analiza pomere polako u stranu i ustupe mesto ... ?! Kome, čemu - nije baš najjasnije!
Bol i užitak na dva kraja dva konopca, čije druge krajevi drži svako od nas, i ne sme da ispusti ni jedan u strahu od bolno-nepoznatog odletanja izvan naše komfor-zone, iza divljeg fronta, su počeli toliko da se vrte oko nas, spinuju, da samo što nismo ušli u našu novu Guliver-fazu sa paučinom sve neizvesnije mekoće.
Uvezivanje naučno-tehnološke realnosti oko nas je toliko ubrzalo da je preskočilo i najoptimističnije maratonce. Mašti pojedinca je počelo da ponestaje vazuha i mreža umreženosti ljudi, znanja i tehnologija samo što nije pala na njega i onda se stegla spretnom rukom fenomenološkog, inteligentnog, organizacionog čuda koje je iz te čudne supe izronilo i odavno prestalo da bude analitičko u prirodi, dekonstruktabilno, da bi mi imali bilo kakve šanse da ga razumemo.
Pažnju mi je privukao sledeći članak, u rubrici Tehnopolis, prvo da ga linkujem Klik!
EDIT:
Akcijom Petnice i Microsoft devel. centra u Srbiji sporni deo teksta je izbačen i sad je tekst - manje više u redu, za moj ukus previše romansiran, ali je svakako korektan. Šta je važno?
Važno je da je jedna nedoumica uklonjena i da su ova dva partnera, na čemu im u ime pokreta čestitam od srca, prepoznali bitnost ovoga o čemu pišemo i onoga
"WARNING: Using TrueCrypt is not secure as it may contain unfixed security issues."
Inače, TrueCrypt je bio preporučivan od strane Edvarda Snoudena i Brusa Šnajera, kao pouzdan i nekompromitovan alat za čuvanja podataka na šifrovanim sistemima datoteka, sve dok se nije desila ova misterija. U medijima je bilo mnogo spekulacija oko toga šta se desilo, npr: ovde ima dosta zanimljivih spekulacija.
Danas sam na LinkedInu našao interesantno tumačenje. Remo Hardeman, iz firme neobičnog imena "Omerta Information Security," kaže sledeće:
Jučerašnja diskusija BlogOpena o cenzuri na internetu izbacila je na površinu i više nego što su neki od nas očekivali. Saznali smo da u Srbiji ni tribine više nisu dosadne već -- opasne, te da ih čak treba sabotirati.
Možda po prvi put, videli smo tzv. SNS-botove van kompjuterskih ekrana: materijalizovali su se pred nama u 3D tehnici kao ljudi od krvi i mesa (ili, u najmanju ruku, kao vrlo antropomorfni).
Međutim, najbitnija stvar koju smo uočili u vezi sa cenzurom u Srbiji je jedno zajedničko osećanje koje danas povezuje hiljade ljudi logovane na domaći internet... I to nije osećanje straha, kako se možda ponadao po neki čitalac ovde, već osećanje duboke rezigniranosti, koje u ljudima već odavno ključa i čeka pravo vreme da se izrazi.
Prvi put mi se desilo da od publike ne mogu da se probijem do mesta za paneliste
Šta se zapravo desilo...
Novosti: Srpski đaci previše bubaju, premalo mozgaju
Telegraf: Srpski đaci među najnesrećnijima i najgorima na svetu!
B92:
U svetlu svih ovih događaja, a neću sad da se bavim njima, ideja ovog bloga je da lagano uvodimo korisnike u svet borbe protiv cenzure, a hvala bogu, imamo i čime.
Pretpostavka je da svaka cenzura želi da deluje preventivno, da strahom prisili korisnika da odustane od onoga đto misli da treba da podeli sa svetom. U tom svetlu anonimnost je odličan lek, korisnik koji je uveren da se do njega u stvarnom svetu ne može doći uživa slobodu da svoje misli deli sa svetom. Ovaj borbeni komplet će osposobiti korisnika da tu slobodu uživa. Takođe planiramo da uradimo nekoliko radionica