Ali budimo realni, GMO se proizvodi iznuđeno, bliži se kraj onog povrća što raste autohtono iz semena bez umešavanja ljudi. Toga roda nije dovoljno, razlog je uvećanje broja zemljana, ima mnogo usta koja ga potražuju pa je nadoknada nedostajuće količine proizvedena sa dodatcima koji ubrzavaju rast, povećavaju količinu i daju veoma lep izgled. Povrće tako poraslo je kao kičicom molovano, čak i oku ugodnije nego što to priroda na svoj starinski i stereotipan način može da priušti ogladneloj planetarnoj populaciji.
Vest da je dozvoljeni nivo aflatoksina sa 0,05 mikrograma po kilogramu naprasno vraćen na donedavni deset puta veći nivo od 0,5 mikrograma po kilogramu juče mi je bila smehotresna, a danas me baca u duboku depresiju. Mislim, jesam se zabavila i nasmejala čitajući beskrajno duhovite komentare na tu vest, ali ovog jutra koje je pametnije od večeri shvatam da sam tu meru, u stvari, doživela kao otvoreno priznanje zvaničnika da u ovoj zemlji ne postoje dovoljno sposobni ljudi koji bi probleme rešavali na kvalitetan, trajan i održiv način.
Ima li išta depresivnije od te spoznaje?
U Sarajevu sam bio tri puta u zivotu. Prvi put kao klinac od desetak godina sa roditeljima, drugi put kad je moje odeljenje prvog (ili drugog) razreda gimnazije islo tamo na ekskurziju, a treci put u ranim studentskim danima (vreme Ante Markovica), kada sam otisao dole na kraci vikend da se malo nadisem cistog vazduha...
Hocu da kazem, iako ne poznajem Sarajevo uopste, svi mi bivsi ex-Jugosloveni smo, u stvari, vrlo vezani za to staro Sarajevo, i to na sirokoj lepezi nivoa, nacina i orijentacije. Kao sto je New York u isto vreme i tacan i pogresan arhetip za Ameriku, tako je i Sarajevo bilo (i ostalo) isto to za SFRJ. Svi mi koji vise nismo ni od kuda, koji se secamo samo prostora koga vise nema, u vremenu koje je proteklo, i koji uopste vise ne razumeju sta je sada bitno/moderno/pozeljno/stvarno u virtuelnom trouglu BG-ZG-SA-LJ smo na kraju ostali vezani jednom tanusnom niti za neki deo Sarajeva iz negde tamo sredine osamdesetih godina.
Analitičari smatraju da je kao bloger Bepe Grilo maksimalno iskoristio prednosti interneta, naročito društvene mreže i svoj vrlo čitan blog: http://www.beppegrillo.it/en/.
Šokiran sam ovom fotografijom. Ovog momenta svi polaznici kursa za policajce, sa slike, moraju biti udaljeni sa kursa.
Šetaju Tagore i Ajnštajn tamo gore po rajskom ugođaju, pogledaju dole na planetu i vide šta se tamo svašta nešto događa i konstatuju: - jbte, džabe smo krečili ... !
Onomad sam iz Elle dobila domaći zadatak-molbu da napišem tekst o novom feminizmu...evo ga:
Žene Silicijumske doline hodaju putem novog feminizma, na kome će se žene, pored društvenih, izboriti i za svoja prirodna prava...
U studiju jednog od najposlovnijih svetskih televizijskih kanala sedelo je šest-sedam silikonskih žena. Uprkos tom pridevu, sve su bile prirodne onoliko koliko to televizija sebi može da dopusti. Bez veštačkih erotskih izraslina, bez jake šminke, u odeći koje ima dovoljno da svojom deficitarnošću ne izazove bar težu pneumoniju. Silikonske žene iz one prave, poslovne, prekookeanske Silikonske – Silicijumske doline pobednice su u ime ženskog roda. One su šefovi firmi čija i sama imena zvuče kao tektonski potresi poslovnog sveta. Kroz njihove ruke vrte se monetarne cifre koje prosečan gledalac ne bi mogao ni da izgovori, a kamoli pročita. One biraju najbolje kadrove među najboljima i određuju strategije komplikovanije od bilo koje vojne ofanzive. One su dokaz da su žene dobile prvu veliku bitku feminizma i prelaze u novi napad, s ciljem da dobiju i rat.
Ne ulazeći u istoriju srednjeg veka kada se na Kosovu odvijao sukob vlastela, očeva i sinova i braće oko toga ko će vladati kojim delom i dokle, Srbija ima problem Kosova već dva veka.
Problem je što nikada nije nađeno rešenje koje rešava problem već ga samo odlaže i rešava tako da ništa nije rešeno. U međuvremenu mnogo Srba je stradalo na Kosovu, а, na žalost, upravo i zbog loših rešenja.
Kako izgleda, u izgledu je da sadašnja politička i vladajuća elita konačno nađe rešenje tako da dalji procesi budu deo konačnog rešenja, a ne narastajućih problema. Treba biti otvoren i narodu reći istinu šta je srpski nacionalni interes.Srpski nacionalni interes je da Srbiji Kosovo ne bude kamen o vratu, nevezano za EU,a dalje, da sa tim Kosovom uspostavimo što je moguće bolje odnose kako bi kosovske institucije maksimalno štitile Srbe koji tamo žive. Prepucavanja između Beograda i Prištine samo šteti Srbima na Kosovu.