Od kada se pojavio na političkoj sceni Srbije čini mi se da se Aleksandru Vučiću ne mogu osporiti dve stvari: svakako inteligencija, čak ni kada je, po nalogu nadređenih ili u žaru političke borbe - izgovarao najbesmislenije bedastoće ili najbljutavije gadosti. I drugo - lojalnost svojim političkim guruima.
Kao ilustracija neka posluže i one, po mnogima patetične - dve sedmice premišljanja pre napuštanja svetlog srpskoradikalskog puta krštenog kuma svoje dece, i pristupanja srpskonaprednjačkom novoevropejskom putui Tomislavu Nikoliću.
Čini se da je njegov politički credo u ovih dvadeset godina bio obeležen upravo sledbeničkom ulogom trećeg pa drugog čoveka u firmi.
Ali, kao da su se od jesenas ove stvari stubokom promenile.
Kao da je, preuzimanjem stranke. Aleksandar Vučić zbacio grbu, odbacio štaku i crni povez sa desnog oka. No, da li će se tako uspravljen ispostaviti kao Dobri princ (u nedostatku bolje metafore) ili kao Kajzer Soze?
- Imate li vi još dece? - upitala nas je doktorka kod koje smo prvi put došli kada je naša ćerka napunila tri godine.
- Nemamo - odgovorili smo.
- Pa šta čekate, ko će da se brine o njoj kada vi umrete?
-------
Kada imate dete sa posebnim potrebama, nemoguće je ne razmišljati o tome. Šta će biti sa njim/njom posle nas? I vaša glavna preokupacija postaje osposobljavanje deteta za život.
Otac sam deteta kojem nisu davane velike šanse za samostalan život. Nikada nije imala formalnu dijagnozu, osim one "usporen psihomotorni razvoj". Iza nas su godine borbe, vežbi, rada, lekarskih pregleda, analiza. Radili smo gomilu analiza, od kojih je svaka bila biti ili ne biti.
vavrinka je odigrao danas meč svog života.
ali, to nije bilo dovoljno. doduše, verovatno nam je ubio noleta, videćemo od kog materijala je novak sazdan.
Marioneta je odvajkada ... novotarije sa vremena na vreme su samo u držaocima končića ... do sledeće promene ... a posle dolazi za marionetu (svaka sličnost ili identifikovanje sa njom je namerno) uživanje i opuštenost jer (marioneta) uvek ima izgovor da je držaoc (konaca) tako hteo i zato ... šta je mogla ...
Globalna ekonomija tek izlazi iz najveće krize u poslednjih osamdeset godina. Čeka nas još dosta teških godina. Fer i transparentna međunarodna trgovina, kao i investiciona pravila su ugrožena. Vlade čine nove snažne uplive u privatne poslove. Opasne klimatske promene i ograničenosti prirodnih resursa destabilizuje zemlje. Nalazimo se na pred ključnim izborom. Diplomatija bi u nekoliko sledećih godina mogla da obezbedi - ili da podrije - životni standard svih nas daleko u budućnost.
Krajem prošle godine učestvovao sam na fascinantnoj ekonomskoj konferenciji u Forin ofisu u Londonu na kojoj su učestvovali i ministri, stotine britanskih diplomata, lokalni ekonomski stručnjaci zaposleni u ambasadama širom sveta, kao i direktori javnih službi. Diskusije i zaključci konferencije su ostavili veliki utisak na mene i zato bih voleo da ih podelim sa vama kroz kratku seriju blogova.
U svakodnevnom životu problemi nam lako odvuku pažnju od globalnih pitanja koja imaju uticaj na sve nas. Bilo da smo u Britaniji ili Srbiji, snažan ekonomski oporavak, širenje svetske trgovine i prelazak na održiviji nivo potrošnje biće ključni da bismo održali dobar životni standard. Zbog toga sam se osetio privilegovanim što sam u prilici da se vratim u London da čujem vodeće britanske stručnjake iz oblasti ekonomije i zaštite životne okoline.
Šta nam pokazuje kolektivna parlamentarna "pamet", povrđena danas u Narodnoj skupštini povodom "kosovskog čvora"? Najpre, da je i dalje to zapravo čvor na omči budućnosti Srbije. Zatim, da je ta famozna platforma postala odskočna daska za novu predizbornu kampanju, a ne akt državničke, racionalne politike. I najzad, da ovdašnja politička "elita" i dalje kaska od danas do sutra, nesigurna i u sebe, i u izborno telo, i u međunarodnu zajednicu.
Tekst koji sledi je samo nastavak mog predhodnog posta na istu temu, fokusirano na ono šta nam rade oni koji su plaćeni da obrazuju i vaspitavaju decu, a valjda su nam DECA UKRAS SVETA .
Nekada su decu učili na stihovima Branka Radičevića njegove pesme su bile u udžbenicima udžbenicima. Danas su napisani neki novi udžbenici gde više nema Brankovog poziva “Brže braćo amo, amo da se skupa poigramo”, “ Dalje od nas tamo , tamo da vas više ne gledamo “.
Ne amnestiram roditelje ali i njima je teško da deci objasne glubosti i nebuloze koje se deci serviraju na časovima istorije, jezika i veronauke.
Najveći je problem što je teško naučiti onoga ko je nenaučen već postao učitelj drugima, kako je to još davno rekao vladika Nikolaj.A mi smo izgleda baš došli u tu situaciju.
U pravu je Dobrica Ćosić kada kaže da se kod nas “Antropološka i mentalitetska dekadencija, ispoljila se u lenjosti, bahatosti, prostaštvu, nemoralu i hedonizmu bogatih”, ali nije u pravu kada za to traži krivucu u drugima.
Nad našom decom i omladinom već dobrih 20 godina provodi se pravi duhovni, moralni, vaspitni, obrazvni i mentalni genocid, zaglupljivanje, idijotizacija(poseban proces koji provode patriJote) i debilizacija.
Prisećanje na dve TV KOME(N)DIJE, povodom rezultata istraživanja javnog mnjenja o popularnosti srpskih političara.
LICA:
ON - Sve i svja u jednoj srpskoj varoši, ključni član svake vladajuće koalicije u Srbiji i četvrti srpski političar po popularnosti, sa tendencijom uspona na top listi.
ONA - Visoki funkcioner