Da je ostavljena mogućnost komentarisanja njegovog bloga, ja bih napisao: Kritikovati i osuđivati ono što su radili komunisti je u redu i legitimno, ali time se ne mogu amnestirati niti rehabilitovati kolaboracionisti i zločinci.
Međutim, ono što mene posebno irititira je revizija istorije.
Ok, drugari, pokrili smo Brehta, US izbore, Brexit... e sad na red dolazi pravi rokenrol: Italija. Referendum, na kome niko ne razume pitanje, ali svako razume odgovor, u zemlji koja je u proteklih 70 godina promenila 65 vlada. Nominalno 8. ekonomija sveta, treća po broju izdatih državnih obveznica, Italija se nalazi u velikom padu i velikoj krizi. U zemlji sa 15-64 zaposlenošću od oko 55% (samo je Grčka gora sa nešto oko 52%, Španija, tek nešto malo), ogromnom zaduženošću, bankama koje masivno praktikuju extend and pretend način poslovanja zbog dugova koji se najverovatnije nikad
Nema drugog naziva za šamarčinu današnju patetičnom crvenocrnom režimu od - sramotno.
Poznata francuska izreka “što se više menja, sve je više isto” je cinična konstatacija o stanju, ili situaciji u kojoj se nalazimo. Ona je, po mom mišljenju, univerzalna jer mi se svi, dokle pamćenje i istorija dopiru, uvek nalazimo u nekom stanju ili situaciji.
Ova korona situacija čoveka prosto izaziva da počne da razmišlja o tome kako će biti posle. Posle je kad
Prošle nedelje osvanula je vest da je na Zvezdari ubijen Zoran T. (58) poznati građevinski investitor. Ubistvo je počinila Stojanka S. (69) , penzionerka. To se dogodilo na ulici, gde ga je ona sačekala kad je dolazio na obližnje gradilište i usmrtila iz nekoliko hitaca pištoljem.
Uz uobičajene slike, kako uviđaja tako i hapšenja osumnjičene, objavljeno je nekoliko navodnih razgovora sa bližnjima iz kojih se moglo saznati da je ubijeni tog jutra, kao i inače, raspoložen napustio kuću ne sluteći ništa, a da osumnjičenu komšije opisuju kao smirenu i prijatnu ženu koja ni mrava pre toga nije zgazila
Živeo sam u New Yorku 2008. godine
Septembarski crash berze te godine je jedno od najčudnijih iskustava u mom životu.
Video sam mnoge pametne ljude, ozbiljne biznismene, koji su se ponašali iz straha potpuno iracionalno.
Njihova iracionalnost me na neki način podsećela na vreme Jezde i Dafine u Beogradu.
Samo nekako
Овога кратког текста не би било да нисам кренуо у продавницу да купим пире од парадајза. Јер тамо сам баш испред полице са производима од парадајза срео мог доброг друга, коме политика и њена анализа јесу у опису посла, за који га, верујем пристојно, плаћају странци. Ево како смо причали.
Хоће ли бити избора, ових-оних,
Kako sam proveo letnji raspust