Ne znam ko je sada urednik bloga b92, posle preranog odlaska tajnovite, a sada već legendarne urednice, ali očito da je blog u krizi. Gde je izlaz? Kako ga osvežiti i učiniti čitanijim?

Kazivanje Vesne Milakare, Srpkinje sa Banije*:

Imala sam 29 godina. Ti osam, a Maja šest i po. Odvezli smo vas 1. avgusta kod mojih u Milakare, a već u četvrtak su vas vratili jer je Maja pala sa drveta, otekao joj lakat, poplavio. Nikad nije plakala, samo se smrkne i ćuti. S njom u Glinu: polomila ruku, stavili joj gips. Tu noć smo jedva zaspali. Negdje oko pola pet ujutro počelo je da gruva. Sa sviju strana samo detonacije. Tuče, tuče... Ranije,

 Ovo je tekst ostavke Saše Radulovića na funkciju ministra privrede Srbije.

Nadam se da mi Saša neće zameriti što sam ga ovde objavila jer mislim da je sad pravi trenutak da se o svemu navedenom u ovom tekstu raspravlja i da ljudi kažu šta misle.

Naron of the long-lived Rigellian race was the fourth of his line to keep the galactic records.

He had a large book which contained the list of the numerous races throughout the galaxies that had developed intelligence, and the much smaller book that listed those races that had reached maturity and had qualified for the Galactic Federation. In the first book, a number of those listed were crossed out; those that, for one reason or another, had failed. Misfortune, biochemical or biophysical shortcomings, social maladjustment took their toll. In the smaller book, however, no member listed

Naš kolega blogopisatelj, Ante Oksidantović, previše je fino biće da bi neke pojave nazvao njihovim imenom, no zaista je neverovatno kuda srlja Srbija.

Sve više postajemo svedoci, da u jednom medijski bolesnom miljeu - što je, opet, ništa drugo do odraz nezdrave i tiranične ličnosti vođe nam; se odvija ispred naših očiju određeno  veštačko povampirenje sila koje su uveliko istorijski poražene i pregažene u srpskom narodu. Valja se podsetiti nekoliko istorijskih činjenica :

Izmedju ostalog, predložio sam:

"Motivi ovog otvorenog pisma nisu ni politički, ni ideološki, već ljudski i gradjanski.

Jedan sam od retkih koji podržava projekat "Beograd na vodi" a da nisam SNS bot. Ja u tom projektu ne vidim Vučića, Malog, zle muslimane i Arape... ja vidim metal, staklo, modernu arhitekturu... i meni je sve to lepo. Ali ono što mi je lepše od toga jeste histerija koja je nastupila i mene to posebno zabavlja.

Izdvojio bih najzabavnije "argumente":

Arhitekta Branko Bojović: "Mi imamo inženjersku elitu ovde, koja je gradila po celom svetu, kad ova gospoda Arapi, nisu znali šta je lopata. Sve je to stavljeno van upotrebe, da bi neki maketar nama sada ovde objašnjavao kako treba da se gradi ovaj grad, u kome mi živimo...."

Arhitekta Gabrijel Raul Penja za NIN: "Shvatam da se „Beogradom na vodi" želi podstaći razvoj grada, ali on bi imao smisla u pustinji kojoj treba dati fizionomiju, a ne u gradu koji već ima istoriju. Ne možeš preslikavati identitete sa drugih lokacija. Ljudi sa strane mogu da razmišljaju o gradskom tkivu, ali lokalne arhitekte ga znaju."

Koje zaključke možemo da izvedemo iz ovih izjava? Osim rasizma arhitekte Branka Bojovića i ugruvanog ega, ja čitam ovo kao kampanju kako bi se lokalne arhitekte ugradile u projekat iz kog su, sram bilo Arape, izostavljeni. Sve bi to bilo OK, da se ne okrenemo i pogledamo na šta liči Beograd!

... ili: Nismo isti!

Danima pokušavam da napišem tekst o političkoj situaciji i predsedničkim izborima u Srbiji. I ne uspevam. Razlog tome svakako nije inspiracija svakodnevnim zbivanjima i važnošću teme. O ne. Ni nedostatak stava ni materijal za njegovu argumentaciju. Naprotiv. Razlog leži u kristalno jasnoj situaciji, očiglednostima koje mute vid i potpuno ogoljenim pozicijama i političkim životopisima aktera.
Sve bi se u tom tekstu vrtelo oko one koliko idiotske i česte toliko i pogibeljne teze koja svakodnevno zagađuje sve rasprave i javni prostor - Svi su isti!