Прва реченица новинског чланка гласи овако: ”Према званичним подацима Министарства финансија, порез на годишњи приход из 2012. платиће сви они који су у прошлој години остварили зараду већу од 2,06 милиона динара.”
Како назвати новински чланак у коме нас новина у првој реченици погрешно информише? Порез на годишњи приход неће платити сви они који су у прошлој години остварили зараду већу од 2,06 милиона динара.
Zima je 2022. godine. Amfiteatar, recimo, onaj na Pravnom fakultetu, poluprazan. Ili polupun, zavisi od ugla gledanja. Studenti manje - više zainteresovano gledaju u debeljuškastog profesora koji staje ispred katedre i prekrštajući ruke u visini grudi nastavlja tamo gde je stao:
Ova toplina po gradu navodi da se poveruje u činjenicu da najavljeno globalno otopljavanje na planeti koju nastanjujemo nadolazi, dakle ovo sad je malo dete od otopljavanja, biće mnogo, još toplije, kao pre nekih milion godina. To neće ostati bez izvesnih posledica i podrazumeva se da je to prilika za različite scenarije i pretpostavke o tome šta će se desiti ako proces zagrevanja planete uznapreduje, pa se pusti led sa vrhova planina, ali se istope i Antartik i Artik, i gde će se onda sa tom silnom vodom. Kažu kompetentni da će se to svakako desiti, ustvari, već se pomalo događa, pa će uticati i na poljorpivredu i na životinje, nestaće ove što ovde rastu a nastaće neke druge biljke, ako ih uopšte bude, građani će morati da menjaju garderobu, zimski turizam će očito izumreti, a o gradovima uz mora i u dolinama da se i ne govori.
Na bojazan da ću uskoro biti lišen ovih neprocenjivih
Да није било изненадног ватромета на руском небу, које је и визуелно и звучно многима личило на судњи дан, не бисмо ни знали колико стручњака за физику и астрономију живи у нашем окружењу. Сазнање да међу обичним светом има толико аспираната за звање мајстора за атмосферу и небеска тела, за мене је било право откровење.
Neki će ovih dana birati srednju školu ili fakultet koji će upisati. Ja sam to uradio pre nego što su ti koji danas biraju bili i rođeni.
Jednu od najbitnijih rečenica koju sam čuo a vezana je za posao, rekla je moja stara i iskusna koleginica, žena pred penzijom. „Čovek pola života provede na poslu ako ne računamo vreme koje spava. NIje svejedno kako će mu to vreme proći.“ Da sam ovu rečenicu čuo na vreme, možda bih preciznije ciljao na izbor budućeg zanimanja.
Davno je bilo kad sam završio školu. Višu elektrotehničku.
Ne ulazeći u istoriju srednjeg veka kada se na Kosovu odvijao sukob vlastela, očeva i sinova i braće oko toga ko će vladati kojim delom i dokle, Srbija ima problem Kosova već dva veka.
Problem je što nikada nije nađeno rešenje koje rešava problem već ga samo odlaže i rešava tako da ništa nije rešeno. U međuvremenu mnogo Srba je stradalo na Kosovu, а, na žalost, upravo i zbog loših rešenja.
Kako izgleda, u izgledu je da sadašnja politička i vladajuća elita konačno nađe rešenje tako da dalji procesi budu deo konačnog rešenja, a ne narastajućih problema. Treba biti otvoren i narodu reći istinu šta je srpski nacionalni interes.Srpski nacionalni interes je da Srbiji Kosovo ne bude kamen o vratu, nevezano za EU,a dalje, da sa tim Kosovom uspostavimo što je moguće bolje odnose kako bi kosovske institucije maksimalno štitile Srbe koji tamo žive. Prepucavanja između Beograda i Prištine samo šteti Srbima na Kosovu.
Ratno ostrvo ili Veliko ratno ostrvo je na vidiku građanima i onima što lađama prohode Savu i Dunav i svima je čudno kako opstaje onako prirodno i netaknuto obližnjom civilizacijom koja je tu okolo, preko reka. Niko nije znao odgovor dok nije naišao Praotac u jednom od njegovih, sa vremena na vreme, nailazaka tek da vidi šta ima i reče nekome usput da je Ratno ostrvo mesto gde obitava Mudro Biće odvajkada, od kada je sveta. Čulo se to brzo, prohujao glas po čaršiji i ostade priča o Mudrom Biću ispod, negde u šumi ili iznad ostrva.