Bez izvinjenja i poverenja nema ni trajnog pomirenja.
Gospodo, kardinali, vladike, hodže i popovi, uradite i vi kao što uradi Grigorije, uradite gde god hoćete, mesta na žalost ima mnogo, a vreme je da budete ljudi iako ste verski glavari. Političari su se već izvinili, neki još nisu pa ih naterajte. Osim Grigorija, vi to još niste uradili. Učinite to jer imate šansu da trajni mir, verska tolerancija i suživot na ovim prostorima bude i vaša velika zasluga ili još jedna velika krivica.
Kardinale otidi u Jasenovac i Jadovno,Medački Džep, Gospić u Glinsku crkvu i kaži konačno nešto ljudski, Ceriću otidi u Bratunac, Kravice,Skelane, na Ozren i kaži ono ljudsko, vladike odiđite u Srebrenicu, Kozarac i druga mesta pa izgovorite ono ljudsko. Skupite se svi zajedno obiđite stratišta, pomolite se senima i pokajte se zbog onih koje ster blagosiljali da to urade, a pokajte se i što ste ih blagosiljali.
Ugledajte se na vladiku Grigorija, kažite barem onoliko koliko je on rekao.
Ima tome sedam, osam godina, kad me pozva prijatelj da me pita da li bih htela da odem u Zrenjanin i da gostujem u jednoj radijskoj emisiji. Voditelj sjajan, emisija 'Ima li problema?', primarno formirana da priča o ljudima sa različitim hendikepima i posebnim potrebama, ali se polako proširila na razne vidove obrazovanja.
Tako upoznam Slavoljuba.
Tada je već osam godina bio slep, ali se kretao i ponašao kao čovek koji vidi. Njegova sloboda kretanja, druženja, preuzimanja obaveza, učestvovanja u raznim sportovima, akcijama, za mene je čudesna.
Vlast i tz opozicija, žive i rade po principu: Ruka ruku mije, obraz obadvije, ili što reče Njegoš: Velikaši proklete im duše, na členove razdrobiše carstvo. Njih dvestotinjak hiljada zajedno s braćom, sestrama, kumovima, pašenozima, ortacima, podeliše ovu jadnu tvorevinu u privatne prćije i kradu li kradu, lažu da to pas s maslom ne bi polizao.
Najviše o životu naučio sam kad sam prvi put dobio otkaz.
London 1993. Dobar posao, dobra pozicija u firmi, dobre pare, dobar direktor sa kojim odlično sarađujem, bio u najužem izboru za prestižnu nagradu (nisam je dobio ali firma je i na uži izbor bila jako ponosna)... sve mi potaman. Jednog dana ja na službenom putu, javim se izjutra u firmu, kaže koleginica 'ovde se nešto dešava, došli u nekakvi nepoznati, čini mi se da je jedan od njih potpredsednik iz New Yorka, prekinuli jutarnji sastanak, pokupili direktora, zatvorili se u salu za sastanke, samo im se kafa donosi, ne prave pauzu.
STOP SOPA
You call it piracy. I call it Freedom!
STOP PIPA
You call it piracy. I call it Freedom!
Obično ne pišem o politici, mada ... ovo ionako prevazilazi okvire tog žanra, a i nisam ja pisao ;)
Предсједник Општине Беране, Вука Голубовић:
”Велика запошљеност знали која је неминовнос била и тај баласт заиста који се дешавао и нови дуг нова обавеза која се дешавала сваког мјесеца заиста морали смо, овај, а и ићи у сусрет нечему што још није предвиђено годинама односно години овај већој кризи водећи рачуна да не доведемо у ситуацију да будемо неодговорни према и локалној управи и запошљенима и општини Беране и свим људима који живе тамо и оним виталним интересима опшине којим заиста морамо водити рачуна и финансирати то повукли смо овај потез водећи заиста рачуна о ономе шта је интерес ако имамо са једне стране нешто што је општи интерес а са друге стране појединачни мора се водити рачуна шта је то и који потез треба и ред потеза направити.”
Obraćam Vam se ne samo kao kolegi blogeru, već i kao savetniku za medije u Kabinetu predsednika Republike povodom pretećeg bankrota RTS-a.
Zbog drastičnog pada naplativosti RTV pretplate, Javni medijski servis Srbije iz meseca u mesec tone u sve težu finansijsku situaciju, koja zahteva HITNO razrešenje.
Kao jedan od kritičara aktuelnog generalnog direktora RTS-a smatram da imam moralno pravo da od Vas tražim pomoć za spas našeg Javnog medijskog servisa. Takodje, ovaj apel ispisujem motivisan profesionalnom odgovornošću.
Na šta bi mogli ličiti svet i život u vreme kad naša deca i njihovi vršnjaci budu imali unuke?
Zatim, dok njihovo "ja", tj "ja" tih praunuka, bude razmišljalo o sličnim pitanjima šta li će "ostali" u njihovim glavama raditi? U kojoj će njihovoj pop-istorijskoj fijoci stajati brendirani praroditelji? Kako će, emotivno, biti vezani za prošlost?
„Art washes away from the soul the dust of everyday life" - Pablo Picasso
Dok jednog dana i ta prašina ne postane umetnička!?
AleXandar Lambros