Hronologija:
23:00h Velika Britanija objavljuje da "nevoljno preuzima odgovornost na sebe da napiše Rezoluciju o genocidu",
23:05h Dodik i Nikolić izjavljuju da je "rezolucija ispolitizirana, a i da je njen krajnji cilj da optuži samo jednu stranu, srpsku, te da je u krajnjoj meri meta sama Republika Srspka",
23:10h Tadić kaže da je "Srbija kasno reagovala na pisanje rezolucije" (помишљам због чега Борис није искористио своје вишегодишње председничко искуство и свој патриотизам те упутио Канцеларију Председника да реагује благовремено?),
Ono što je najgledanije, naročito emisije u udarnim terminima, ujedno je i najkontrolisanije. Tu skoro više i nema informacija. Umesto informacija – imamo skrojene informacije. Skrojene su za potrebu podešavanja javnog mišljenja, pre svega po pitanju politike, privrede, kvaliteta života ...
Valjda bi posle ovog naslova maltene bilo suvišno išta objašnjavati. Ko se ne bori za ideologiju, već za principe života, humanosti... njemu će ovakav naslov biti nešto sasvim normalno. Ko se vezao za ideologiju, naročito ukoliko je pod njenim okriljem proveo mladost i zrelo doba, osetiće ovaj naslov maltene kao psovku na svoj račun. Za one druge, odmerene će to biti dobra prilika da se, dakle bez isključivosti kakvu po prirodi stvari podrazumevaju ideologije, podsete nekih postulata normalnosti. Možda je ovo dobra prilika da se prodiskutuje.
Зашто на Србију, мало-мало, ударају толике хорде, као да овде постоји некакав јединствен мед живота који се по било коју цену мора коначно отети?!
Обично су ти ратови на нашем тлу били више од рата – не војска на војску – већ сатирање нејачи, депопулација, уништавање културе, затирање вере и обичаја, спаљене библиотеке, свеци
Ja sam marginalan lik.
Igrač iz razvojne lige, koji može da uspe samo usled tuđeg neuspeha. Samo ako mu se posreći tuđa nesreća. Koji dobija priliku tek kada se neko povredi ili takmičenje završi i svi glavni igrači odu na odmor. Kada više nikome nije bitno.
Trećepozivac.
Al opet, ko zna zašto je to dobro.
Od čoveka!
18. jula 1914 godine, Mileva (Marić) Ajnštaj je dobila pismo od svog muža Alberta, koje joj je doneo njegov kolega Fric Haber u kojem doslovce piše:
A. Ti ćeš se pobrinuti:
1. za čistoću moje odeće, veša i posteljine
2. da redovno dobijam tri obroka u svoju sobu
3. da moja spavaća i radna soba budu čiste a posebno da samo ja koristim svoj sto
B. Odreći ćeš se svih ličnih odnosa sa mnom, sve dok nisu nužni iz društvenih razloga.