Takvih dana ce izgleda biti cesto, sirom sveta. Veceras haos u Meksiku
нит' су ради Турци изјелице...
I još jednom, po ko zna koji put, se pokazalo da nema te ankete, nema tog statističkog ispitivanja, nema tog "polla", čega sve ne, koji će pouzdano utvrditi šta ljudi misle i osećaju. Još smo mi daleko od sveta u kome će algoritmi vladati ljudima. Granica ljudske iracionalnosti nema- tj ista je bezgranična.
Stvarnost je nepredvidljiva, a smisao je samo pričica kojom sebe naknadno ubeđujemo (ili uspavljujemo) da je situacija pod kontrolom.
Postojao je razlog što se desio. I te kakav. A desio se kako se desio. Onako, kako je jedino mogao da se desi. I onaj 6. oktobar, i 12. mart 2003. i sve što će ići kasnije ... - ima neku svoju ovdašnju, na žalost, logiku. Danas takav sled deluje još logičnije no što se onda mogao, kroz nagonski oprez, ako ne zaključiti, a ono makar nazreti.
Floskule o izneverenosti ponavljaju sada i jedna, i druga, i treća strana. Valjda, umesto napora da se stvar suptilnije analizira,
саучешће страдалим комшијама.
Rođena sam početkom avgusta, odmah posle Ilije gromovnika, koji skoro svake godine zagrmi i saopšti da vlada oblacima. Radujem se rođendanu iako je, nažalost, baš na taj dan pala prva atomska bomba više decenija pre mog rođenja.
Pamtim sve moguće rođendane i jedna sam od onih koja ponekad iznenadi komšije čestitanjem. Takođe, tajnim pozivima porodici saopštavam ko bi trebalo koga da zove. O ovome, molim vas, ćutite,
У Француској сви протести, поворке, целоноћна заседања на трговима, сукоби са полицијом, синдикати, партије, парламент, посланици, цео демократски систем је изигран. Капитал је прогурао своје, систем је скинуо маску и показао своје право, насилно лице.
Ja sam marginalan lik.
Igrač iz razvojne lige, koji može da uspe samo usled tuđeg neuspeha. Samo ako mu se posreći tuđa nesreća. Koji dobija priliku tek kada se neko povredi ili takmičenje završi i svi glavni igrači odu na odmor. Kada više nikome nije bitno.
Trećepozivac.