Danas je Dan Dece. Mada, to nema veze...mislim ta deca. Ona i tako pojma nemaju. Ne znaju da budu deca, pa to ti je. Mi smo bili nešto sasvim drugo, mi smo bili deca, a ne oni. Po vasceli dan bulje u kompjutere i mobilne telefone. U naše vreme toga nije bilo, jer da jeste i mi bismo buljili...ne, nije to tema, kao ni oni, ta deca...
|
Značenje reči tolerancija je isto u svim jezicima i svim narodima.
Znamo li šta je tolerancija? Znaju li naša deca? Učimo li ih na vreme i tačno šta znači prihvatanje osoba koje nisu iste vere, ne misle na isti način, imaju drugačiji politički stav ili se po bilo kom osnovu razlikuju? Učimo li generacije stasale posle nas nenasilnoj komunikaciji, uzdržanosti, prepoznavanju i izbegavanju konflikta i osuđivanju nasilnih oblika ponašanja ili
Има још неких пола сата до краја овог првог дана новембра месеца. Прелетела сам нетом у потрази за чланцима, фотографијама, освртима и уопште, пригодним текстовима...1. новембра 1918. године Прва српска армија, на челу са Петром Бојовићем, је ослободила Београд.
ako nemam slobodu da kažem šta mislim i koga volim... ako ne mogu da
uđem u pozorište jer koristim kolica ili u prodavnicu jer moja koža nije
dovoljno bela, da držim svog dečka za ruku i sa devojkom se poljubim jer je
volim... ako me tuku jer nisam kao svi, ako pripadam onima koji su Drugi i
Različiti... ako imam pravo da glasam a za sve ostalo ćutim, ako na mene
pokazuju prstom jer izgledam siromašno ili poštujem neki drugi praznik... ako
noću sanjam strah, a danju ga živim... ako se ne družim – ne zato što neću već
zato što me se drugi stide... ako nemam podršku jer se moj problem drugih ne
tiče... ako ne smem da kažem da mi je loše i da mi telo lomi virus... ako se
plašim od reči i pogleda, ako strepim od silovanja i batina...
AKO NE MOGU DA PLEŠEM
AleXandar Lambros
Sam koncept blasfemije je savršena ilustracija kukavičke nezrelosti religijskog uma i ispraznosti same religije. Da religija sadrži bilo kakvu istinu mogla bi biti vređana, ismejavana čak i oskrnavljena bez da bude umanjena na bilo koji način. Njena istina uspela bi da isijava kroz sve ovo - neizbledela, neoštećena, postiđujući one koji je zloupotrebljavaju. Ali, to nije slučaj. Religija je bodljikava. Netolerantna. Ultradefanzivna upravo zbog toga što je lomljiva i krhka. Čvrsta je koliko i pena od belanaca. Imala je hiljade godina na raspolaganju da odbrani svoju stvar a sve što je uspela jeste da istupi sa sofizmom, nasiljem i moralom kog bi se postidela i zvečarka. I ne postoji količina klerikalne trtljavine i koještarija koje i dalje mogu da zamaskiraju jednostavnu ogoljenu činjenicu da u religiji nema ničega.
Jugoslavija je imala svog fudbalskog Džems Dina... Zvao se Dragan Mance.
Evo šta je o njemu napisao jedan navijač Partizana...
''Na samom početku 80ih u novinama sam pročitao da je u Partizan iz Galenike došao još jedan dečko koji obećava, čudnog prezimena koje iz prve nisam mogao ni da zapamtim. Komentari u stilu : odličan u skoku, izuzetna igra glavom, gromovit šut, istančan osećaj za gol... i slični nisu me ni najmanje obradovali. Na nekoliko manjih utakmica taj Dragan Mance je zaista davao golove ali ja u njemu nisam video centarfora koji ce zadovoljiti apetite vernog JUGa. U to vreme smo pored večitog Moce imali ubojit tandem Živkovic-Varga i nisam verovao da njihovu slavu može pomutiti ovaj nasmejani novajlija. Prvi put sam ga gledao na derbiju na marakani u oktobru 1981. godine. Posle tri uzastopne pobede, krenuli smo na marakanu da je konačno osvojimo. Tekma je rešena već u 5. minutu, Milko je iz sumnjive pozicije postigao jedini gol. Ješića je zamenio Mance da bi pojačao ofanzivu ka Zvedinom golu, ali nismo imali sreće. Dragan, sem jednog odličnog šuta nije mnogo pokazao, ali videlo se da ume da se postavi i dobro se kretao. Uverio nas je da ima osećaj za gol i da će eksplodirati ako bude uporan.