2011-10-06 18:40:13

Истина је непобедива!

Nebojša Milenković RSS / 06.10.2011. u 19:40

Ма докле ће, бре, више да нас замлаћују када сви врло добро знамо да је чика Добрица, с дубоким презрењем дакако, уствари одбио да прими Нобела - па су онда ови, како се не би сасвим обрукали, брже-боље, наврат-нанос нашли овог несретног Транстремера! 

 38703.jpg

 
2011-10-06 10:44:45

Dobrica nobelovac?

uros_vozdovac RSS / 06.10.2011. u 11:44

Ma jok, kako...

 Uostalom link tvrdi ovo. A B92 objavio pa povukao ovo

doca.png

 
2011-10-05 20:32:13

Sedam godina kasnije...

Nebojša Milenković RSS / 05.10.2011. u 21:32

43384.jpg

 5. oktobra 2004. u krugu kasarne Vojske Srbije na Topčideru ubijeni su vojnici Dragan Jakovljević i Dražen Milovanović.

Država do danas još uvek nije pronašla i kaznila izvršioce ovog "samoubistva".

 
2011-10-05 09:34:17

Kako sam prespavao 5. oktobar

Hansel RSS / 05.10.2011. u 10:34

sasvim svedena, nepretenciozna, ozvučena sećanja jednog izvođača spikersko-voditeljskih radova

... Tek sam se bio vratio iz vojske i baš sam se uželeo Indeksa... Taman dođoh u Beograd, a Glavni i Zamenik Glavnog se posvađali. Pa se pomirili. Dođem i otčitam jedne nedeljne velike vesti s Tamarom, čujem od ljudi detalje svađe i pomirenja. OK, trebalo je da se za neki dan pojavim na redakcijskom da dobijem raspored. Ali, ona dvojica se opet posvađala, ovog puta javno, preko radija, telefonskih sekretarica i novinskih agencija... Nisam ni sa jednim bio u posebnim odnosima,

 
2011-10-05 07:38:16

Abandon ye all hope

albicilla RSS / 05.10.2011. u 08:38

The architects of our doom
Around their tables sit
And in their thrones of power
Condemn those they've cast adrift
Echoes down the city street
Their harpies laughter rings
Waiting for the curtain call
Oblivious in the wings

 
2011-10-04 21:52:10

Mi smo bar imali Slobu Miloševića

libkonz RSS / 04.10.2011. u 22:52

2000. godina je bila čarobna za mnoge od nas. Nekako smo svi znali da je to poslednja godina vladavine Slobodana Miloševića. Podeliću sa vama nekoliko sećanja vezanih za rušenje režima, ne obazirujući se previše na hronologiju događaja.

 
2011-09-29 21:28:38

Jašta!

kukusigameni RSS / 29.09.2011. u 22:28

 empty-tv.jpg

  Pa, eto, sada sedim ispred televizora, zapanjen, uplašen, a u isto vreme nekako spokojan, sa saznanjem da postojim, jer makar na ekranu, ja vidim sebe.

A sve je počelo tog jutra, kada sam onako raščupan, u fazi bacanja krmelja na sve strane, stao pred ogledalo. Avaj, nema me u ogledalu! Pomislio sam da sanjam, da se još uvek nisam probudio, sklanjao sam se od ogledala i ponovo vraćao ali to nije promenilo, sada već činjenicu, da se ne vidim u ogledalu.

 
2011-09-24 01:14:36

Nenametljivo učenje...

mlekac RSS / 24.09.2011. u 02:14

Big+Bird+on+stoop.gifKad smo polazili za Bocvanu, Princeza je imala dve i po godine, Mudrica je imao pet i po, a Prestolonasledniku je bilo jedanaest.

Naravno, ni Princeza, ni Mudrica nisu govorili nista osim maternjeg nam naškog. Prestolonaslednik, koji je pola četvrtog razreda proveo u skloništu, kao i većina klinaca te školske 98/99, učio je od prvog razreda nemački. Učio ga jeste, naučio - nikad. Za te tri i po godine učenja naučio je samo da kaže Aufiderzen!

Što se Žmua ticalo, iako je, svojevremeno, učio i engleski i ruski (ovaj drugi čak polagao za maturu), on je, ipak, uvek bio više manuelan tip. Dok je ruku - sve je u redu. Sporazumeće se.

I tako, krenuli smo u zemlju u kojoj je jedan od dva zvanična jezika engleski, a od cele porodice isti govorila samo ja...

 
2011-09-21 07:06:13

U bekstvu od zla

Obren Markov RSS / 21.09.2011. u 08:06
Već je noć, kasnoletnja, a nešto uporno lupa u limena ulična vrata naše iznajmljene kuće. Već na rubu živaca, sve pogledajući se sa svojom mladom suprugom, čekam da prođe. Mislim da oni verovatno ne znaju ko smo, u pitanju je katolička kuća, takvih je u to vreme u Petrovaradinu bilo mnogo, a dok ja objasnim da smo tu samo u najmu... Ili, što je možda i gore, znaju ko smo, mene zapravo znaju, danima sam išao na one proteste pred Banovinom i nije nas baš mnogo bilo, slikani - jesmo, prepoznati - jesmo... Tada smo uglavnom preuveličavali kvalitete naših neprijatelja - da, baš neprijatelja, jer onaj ko hoće da ti zajebe život i pošalje te u rat nije protivnik nego neprijatelj - cenili smo da su mnogo bolje organizovani nego što su zapravo bili, i da, u posedu države i svega onog što država ima, znaju sve. A dan je loš; mi stanujemo na putu prema Žeželjevom mostu, i kraj nas su satima prolazile kolone vojnih vozila, transportnih, lakih oklopnih, PVO... Spremali su se na Hrvatsku, dolazili negde iz Srbije, dobar deo rezervista vidno pijan, tri prsta, dernjava, rakija, srbovanje, psovanje, stanovnici zaklonjeni u kućama, iza zidova i kapija. Sasvim drugačija slika nego na onim nadvožnjacima u Beogradu, čije su slike obilazile svet. Strah se u Petrovaradinu mogao tih dana nožem seći, a gde je straha pameti nema. To nam došlo s Kosova, to nam donela Bačka Palanka šapuće se, a vrata se zaključavaju.
 
2011-09-10 14:27:37

Kako mi se život promenio na bolje

Nebojsa Krstic RSS / 10.09.2011. u 15:27

 

 

Subotom igram basket. Tj. igrao sam do nedavno - uvek, a sada samo onda kad uspemo da se skupimo da nas ima više od trojice jerbo smo malo omatorili i osuli se kao sportisti. Jutros se desilo da nas ima u tom, za basket, nepopularnom brojnom sastavu – upravo trojica, Kulja, Boske i ja.

 

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana