Mrzim dočeke naših sportista. Ako ne računamo onaj doček košarkaša 1995. godine, koji je bio spontan i iskren, sve drugo je bilo isiljeno copy/paste sTanje. "Igra rokenrol cela JUGOSLAVIJA" i ostale dobro znane limunadice, Dejan Cukić i čuveni balkon. Telegrami čestitki od svih poznatih političara, funkcionera.
A sad neuspeh, četvrto mesto. Tek četvrti na svetu, pih! Kad nisu prvi kome trebaju?
Najmlađa ekipa na turniru, strašno pokradena u polufinalu od strane sudija, dala je sve od sebe. Timski duh, srčanost, borba za svaku loptu. I umesto da sada kad im
Dok cekamo Noletov mec, evo nekoliko fotografija sa US Opena. Slicne fotografije biste verovatno lako mogli da nadjete na Internetu, ali za neke se ipak nadamo da ce vam prikazati nesto novo sa ovog turnira. Fotografije su nazalost vrlo malog formata, jer tako ovaj Blog program nalaze. Medjutim, ako kliknete na fotografiju, videcete je u vecem formatu.
Teniseri su danas počeli sa radom pre svih ostalih. Na rasporedu u media centru običnom olovkom upisana su imena skoro svih preostalih igrača, zajedno sa brojevima terena na kojima će danas da vežbaju. Juniori i ostali učesnici počinju sa treninzima već u 9am, a ovi malo poznatiji zakazali su dolazak u centar za 1 sat popodne.
Sportiste dovoze u centar oficijalnim vozilima koja su obeležzena sa 'US Open' nalepnicom i numerisana belim samolepljivim brojevima. Hiljade drugih njujorčana se svaki dan voze na sličan način, legendarnim žutim taksijima koji na vratima isto imaju
Svašta se prevodi sa jezika na jezik u toku US Opena, uglavnom
Nik Boliteri sa autoritetom i lakoćom priča o brzini, vlažnosti i pritisku vazduha, jasno je da se u njegovoj legendarnoj teniskoj akademiji na Floridi i o tome puno vodi računa. I svojim izgledom ukazuje da je sa tog opuštenog sunčanog poluostrva: ima skoro 80 godina ali mu ten, vitkost i frizura sakrivaju deceniju ili dve.
U četvrtak ujutro smo se sreli ispred kafića Red Star, oko vrata nije imao nikakvu akreditaciju jer je verovatno jedan od retkih kojima to nije potrebno. Bavi se tenisom više od 50 godina, tokom kojih su kroz njegovu školu tenisa prošli Monika Seleš,
Posle četvrtfinala slede polufinala :)
A na meniju je specijalitet kuće - naše omiljeno jelo - meč protiv domaćina!
Ljudi generalno ne vole statistiku, ali je je volim (obožavam :)) i ona je vrlo slikovita (i neumoljiva ;)).
U košarci i vaterpolu, od raspada SFRJ, 17 puta smo se susreli sa domaćinima i 16 puta smo pobedili!
Od toga u košarci imamo skor 10:1 u vaterpolu 6:0
Već osmu godinu za redom, čitaoce B92 pozdravljamo uživao sa US Open turnira u Njujorku.
Mada Njujork ima nekoliko aerodroma koje kolektivno pri kupovini karata jednostavno možete da naznačite sa "NYC", ove godine najpovoljnija cena bila je za aerodrom sa šifrom "LGA". Za ljubitelje tenisa, nema boljeg aerodroma od Lagvardije.
Večeras smo mu prišli sa jugozapadne strane, pored Empajr Stejt oblakodera koji jednom godišnje i sam požuti u čast US Opena. Posle male turbulencije i blagog okreta na desno, preleteli smo i pored US Opena terena, gde taj isti vetar ove godine
Srbija nadvladala aktuelne šampione sveta u košarci, Špance.
Ova utakmica je više od pobede u četvrtfinalu. To je pobeda jedne mlade generacije košarkaša nad sopstvenim neiskustvom. Španci su svojom neviđenom upornošću samo ulepšali taj čin.
Trojka Teodosića sa skoro 10 metara, tri sekunde pre kraja, valjda je bio najlepši način da se uzbuđenje dovede do košarkaškog vrhunca.
Iako je ovo blog pre svega o košarci, prvo na red dolazi (nešto kao) četvrtfinale u vaterpolu (i baš kao i u košarci igramo protiv branioca titule). A u isto vreme dočekujemo Sloveniju na Marakani i u 50. jubilarnoj utakmici reprezentacije Srbije imamo priliku da pobedimo, posle tri remija od kojih je najspektakularniji bio onaj 3:3 na EP2000. Posle čevrtfinala u košarci protiv Španije sledi i Novakovo četvrtfinale na US Openu.