Nekada su učitelji bili gospoda, a ne ovo danas kad su plaćeni malo više od rudara. Jeste, kako da ne. Uzmimo na primer mog pokojnog oca. On je bio gospodsko, učiteljsko dete. Do kraja svog veka je ostao željan – belog hleba. Malo ko se tada od sitosti odlučivao da postane učitelj. Sve su to mahom bila seljačka deca sa gomilom braće i sestara, i porodičnom nadom da će se bar to jedno dete kojem učenje bolje ide, bar ono spasiti rmbanja na zemlji. S malo sreće bi moglo možda i familiju da podrži, kad se iškoluje i postane učitelj, gospodin čovek.
gost autor: Tasa
„...па слепило није прелазно, Није ни смрт, па на крају сви умремо.;-”
Ovo je na izvestan način nastavak i završetak bloga '' Da su danas izbori '' koji je ovde egzistirao pre više od godinu dana.
Pred prošle izbore bio sam neregistrovani, povremeni čitač sajta i bloga B92, koji se, iako iskusan u poznavanju političara i svih prljavština koji oni mogu da smisle, plašio i zgražavao nad onim što sam u tim kratkim pristupima imao da vidim po blogovima. To je sve prštalo i praštalo da me je ozbiljno obuzimala nelagoda i malo je reći da mi je bilo neprijatno.
(Илити: Не волим да причам о себи, али узмите мој случај)
Gost autor: Tasadebeli
Када сам започињао своју просветарску каријеру, непрекидно сам понављао у себи: „Ти сада радиш са живим људским бићима. И то малим људским бићима. Деца нису истоветни шрафови на некој покретној фабричкој траци, а ти ниси Чарли Чаплин у Модерним временима који те шрафове треба да заврће на исти начин по читав боговетни дан толико да ти руке понављају исти покрет чак и када престанеш да радиш на траци. Деца нису шрафови, људи нису шрафови,...“ И тако стално, ево већ двадесет година понављам то себи.
pošto su, više-manje, sve priče između nas već ispričane, i ne znam šta bih vam pričao a da ne nerviram i ne smaram ja vas, kao i vi mene, počeću da vam pričam dedine priče, Приче српског официра Покрета отпора odsada, pa kada nekada u budućnosti završim.
Poštovane / Poštovani,
Incest Trauma Centar – Beograd skreće pažnju stručne i opšte javnosti povodom saopštenja koje je izdalo Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije o svojoj tendenciji revidiranja Obrazovnih paketa za učenje o temi seksualnog nasilja nad decom namenjenih vrtićima, osnovnim i srednjim školama (dalje u tekstu: Obrazovni paketi). Incest Trauma Centar – Beograd, u svojstvu vlasnika autorskih prava za ukupan sadržaj Obrazovnih paketa i zvaničnog izdavača Obrazovnih paketa, podseća javnost da sadržaj nije moguce revidirati ili koristiti u revidiranom obliku, a da se ne izvrši povreda autorskih prava. Obrazovni paketi su svojina Incest Trauma Centra – Beograd.
Приближава се крај школске године, и као и обично, креће хорор.
Мање-више, ситуација је иста у читавој Србији. Систематски притисак на наставнике и директоре – што од родитеља што од деце – да се „дају“ оцене. Најчешће прелазне, али сваке године
Da nam je školstvo u onom drugom organu kojim se gloginje mlate, a koji nije guzica, to svi znamo. Naročito ako imamo dete školskog uzrasta. Nema potrebe na to više trošiti reči, naročito ne nakon vesti da koga kadije ne nauče na mostu, naučiće ga na ćupriji. Samo se niko u toj priči ne pita zašto onda uopšte maltretiramo decu da pre podne idu u školu u kojoj neće ništa naučiti, ako već imaju opciju da uveče idu u školu u kojoj će nešto, kao, naučiti? Ispada da je ideja da deca u školi, učenju i školskim aktivnostima treba da provedu 16 sati dnevno, kao u Južnoj Koreji. Vidim da su se HAGVONI i kod nas zapatili.
-Добро сељачино, из ког си села?
-Ја сам из Крагујевца, поносно одговара ђак.
-А из ког ти је села отац сељачино једна, поново га пита професор
-И он је из Крагујевца, још поносније и одважније одговара ученик и све мисли да се ослободио изненадне невоље и да је победио у овом, ничим изазваном, кратком вербалном рату који је против њега покренуо гимназијски педагог који важи за ауторитета и гледа се са страхопоштовањем.
-А из ког ти је села деда будало једна сељачка, већ повишеним гласом пита, не само ,,едукатор” већ и васпитач небројених генерација будућих академаца и најобразованијих људи нације.