Prilično je aktuelna tema o struci i stručnjacima, posebno u ovom periodu, pa kratka pričica o tome.
Da definišemo šta je to uopšte stručnjak (ekspert)? Definicija glasi: stručnjak je osoba koja poseduje veliko znanje, odnosno veštinu u određenoj oblasti. U određenoj oblasti - to je veoma važno.
Kako se postaje stručnjak?
Obrazovanje - to je ono što ostaje, kada je sve naučeno zaboravljeno!
Beres Frederik Skiner
(naslov bloga je takav zato to sam prije više od godine Tasi rekao da namjeravam da napišem nešto o obrazovanju, a to je isto kao da sam obećao)
Moj gost autor je bivša članica bibliotekarske sekcije (hihihi), nekad učenica, sada drugarica - pojačivač! Ako i naši najbolji đaci, na najvišim školama, ovako misle o nama, moramo ozbiljno da se zabrinemo. Ne odbijajte im na mladost, neznanje i neiskustvo, shvatite da se loše osećaju pored nas i menjajte se.
Menjajmo se dok još ima vremena. Ne na izborima, već duboko unutar bića.
Dragi profesore,
Pišem Vam jer Vam ništa ne mogu reći. Ne mogu Vam reći jer vi niste obično biće. Ne, vi ste nedodirljiva sila koja utiče na tok mog života koji nastojim da učinim što lakšim. Zato Vam se obraćam kao kosmosu, u prazninu, čisto zbog sebe.
Deca su nam nepismena, deca mešaju ćirilicu i latinicu, deca ne znaju pravopis, deca su nam 'vaka, deca su nam 'naka... Propadoh slušajući povike na sirotu našu decu.
Dok deca po belome svetu u prva dva razreda osnovne škole uče i vežbaju da pišu samo štampana slova svog jednog jedinog pisma, da bi tek u trećem krenula da uče i pisana, našoj sirotoj deci se surduknu dva pisma u četiri varijante već u prva dva razreda. Pa i ne mešala ih! Pa onda povika - što nam deca ne čitaju? Kad da čitaju, jadna ne bila, kad propadoše pišući!?
Dok se u belome svetu poslednjih godina prepoznaje činjenica da kucanje na kompjuteru uzima sve većeg maha u školskom radu, te se u sve većem broju država pribegava ukidanju učenja pisanih slova i uvođenju daktilografije, naša sirota deca i dalje se bore sa četiri varijante dva pisma, a kompjutersku tastaturu viđaju eventualno kod kuće.
Ovoj gospođi
U moru hoćemo-ovo-nećemo-ono i vesti da ni 20 od 130 fantomskih agenicja za presipanje para partijskim lezilebovićima još uvek neće biti ukinuto, momenat gde vidiš da neko tamo negde svoj posao voli i shvata dovoljno ozbiljno da napravi ovako nešto je upravo razgaljujuć.
Kako si ti popravio svoj kutak univerzuma danas?
Пре кратког времена сам добио поруку од особе коју не познајем. У неколико љубазних речи каже ми да је она сада професор математике у мојој гимназији, да организују прославу поводом 50-годишњице и да би их обрадовало уколико напишем неколико редова који би били прочитани садашњим ђацима током прославе. Било шта, каже, рецимо нешто око мојих учешћа на такмичењима.
Учинио сам то са задовољством, једва око двеста речи, јер такве прилике нису за предугачке приче (то добро знам, јер су и мени некада читали свакакве глупости док сам погледом тражио Радицу по сали). Овде ћу, са мало више детаља, испричати исту причу чију сам кратку верзију послао тамо.
SOS broj 0800 - 200- 201 za prijavu nasilja u školama
Nekoliko reči o pojmu i vrstama nasilja
Nasilje se definiše kao svaki oblik jedanput učinjenog ili ponovljenog verbalnog ili neverbalnog ponašanja koje ima za posledicu stvarno ili potencijalno ugrožavanje zdravlja, razvoja i dostojanstva dece/učenika
Nasilje može imati različite forme
Zove me sestra pre neki dan sva u šoku, kaže - imali su roditeljski sastanak kakav do sad nikad nisu imali. Čitala im učiteljica na sastanku odlomke iz nekog "zakona". Otkad to na roditeljskim sastancima čitaju zakone, i kakav je to novi zakon, pita me.
Pojma ne znam, kažem, ne verujem da je zakon, mora biti da je nekakav podzakonski akt. Šta su čitali?
Pa, kaže sestra, nešto o ocenjivanju, o tome kako pismeni i kontrolni zadaci ne smeju biti više od dva puta nedeljno, kako deca na početku godine treba da se testiraju da im se vidi "startna pozicija", pa posle da im se prati napredak... i sve tako nešto čudno, što dosad nikad nije bilo.
Završim razgovor te odem na sajt Ministarstva prosvete, i tamo nađem Pravilnik o ocenjivanju učenika u osnovnom obrazovanju i vaspitanju,
Krenem da čitam, a uspomene samo naviru...
Moji projekti su moj religiozni put. Verovatno najbolji mogući odgovor svim budalama koje su se baš pitale kojem se bogu moli Emir Kusturica.
Od religije se, ipak, ne živi, a pitanje je glasilo: Od čega živite?
Možda malo na ivici pristojnosti, ali mislim da umetnici koji znaju da zaradjuju, o tome treba glasno da govore.
Dakle, da li reditelj Emir Kusturica živi od umetnosti ili od poduhvata koji nemaju veze sa tim – odgovor je u video klipu.
Ja bih da proširim temu. Zašto su novac i umetnost