Gost autor: Uninamama
U skupštinsku proceduru (znači, prošli su i "javnu raspravu" i Vladu) ovih dana ulazi nekoliko zakona o obrazovanju, a meni je najinteresantniji (ili da kažem najšokantniji) Zakon o srednjoj školi.
Opšte je poznata činjenica da svetom, iz senke, ne vladaju masoni, rozenkrojceri i narko bosovi nego bibliotekari. Kako niste znali? Pa da, loš nam je PR. Ni direktor moje škole ne zna da sam ja najbitnija osoba u školi, a to nam na svakom seminaru kažu. I ja im verujem! Zato ću da vam, u sitna crevca, prepričam kako je izgledala Smotra stvaralaštva školskih bibliotekara u organizaciji Društva školskih bibliotekara Srbije.
(ko izdrži do kraja bloga, vodim ga na Sajam knjiga i kupujem ušećerenu jabuku!)
Kao i u svemu, Srbija kasni i sa rehabilitacijama žrtava komunističkih zločina, pa je to ne samo moda već i prioritet, a na svetsku ekonomsku krizu ionako ne možemo uticati.
Zajednička ideološka platforma revizije istorije i rehabilitacija u Sloveniji, Hrvatskoh, Srbiji, BiH, Kosovu je da su tokom i neposredno nakon drugog svetskog rata partizani- komunisti - zločinci iz isključivo ideoloških razloga i borbe za vlast maltretirali, uništavali i činili strašne zločine nad pripadnicima svega što je imalo nacionalni i antikomunistički karakter . Komunistički teror okomio se naročito na „nacionalne humanitarne pokreta i organizacije“: ustaše, četnike, belogardejce, plavogardejce, crnokošuljaše, ljotićevce, nedićevce, baliste, handžardivizijaše, muslimanske milicije, pa razne Šicere i hortijevce po Vojvodini...
Juče je u Novom Pazaru u prisustvu ministra efendije Ugljanina otkrivena spomen poloča Aćif Efendiji kao još jednoj „žrtvi komunističkih zločina“ u Srbiji. Valjda je to u duhu opšteg trenda rehabilitacija žrtava komunista, pa kud svi Turci tu i mali mujo. Ako oni mogu da otkrivaju spomenike tamo nekim i proglašavaju ih svecima, kontaju da mogu i oni svojima iako ga nisu uspeli ubaciti u program državne komisije, a možda će u Radoševu seriju.
Učenici osnovne škole skinuli mlađeg dečaka do gole kože i maltretirali ga.
"U Osnovnoj školi "9. oktobar" u Prokuplju grupa starijih učenika maltretirala je dečaka, učenika drugog razreda, tako što su ga silom svukli, pa golog zaključali u poljski toalet, izjavio je danas njegov otac.
Otac dečaka Srđan Krstić rekao je agenciji Beta da su nasilnici njegovog sina skinuli do gole kože, zatim mu umazali odeću blatom i vukli po tom toaletu, a spasila ga je učiteljica, koja je primetila da nije prisutan na času.
To se dogodilo u popodnevnoj smeni u školi, na odmoru između trećeg i četvrtog časa.
Krstić je kazao da je učiteljica roditelje pozvala iz zbornice, gde je dovela dečaka i da mu je odmah ukazana lekarska pomoć.
Pregledajući udžbenik Sveta oko nas, dete mi se najviše oduševilo stranama 42 i 43, a na njima krave, ovce, konj, svinja, prasići, koza, magarac, koka, pilići, petao, ćurka, patka, pačići, guska i guščići.
Tuga me uhvatila.
Moje je detinjstvo obuhvatalo minimum dva meseca godišnje provedenih u selu, gde sam iste te životinje gledala kako se legu, rađaju, rastu i kolju. Čuj, gledala. Pomagala. On je selo jednom video, na dva dana, ali je bio suviše mali da bi se toga sećao. I sad se mislim, možda bi plan posete Legolendu sledeće godine trebalo da zamenim nekim paket-aranžmanom iz bogate ponude domaćeg seoskog turizma?
mislim... ovi zaista ne liče ni na šta drugo do na crnostotinaše... pitanje je da li Putinov režim (bilo kao uzdanica bilo kao inspiracija) uopšte može da profiliše bilo kakav drugačiji vid otpora...
vest i naslov od malopre (do pre par minuta ista stranica je bila naslovljena: "Donjeck - oteto sedam demonstranata")
Donjeck: Oslobođeno 5 demonstranata
Bivši ministar unutrašnjih
- Sledeće godine sam punoletna.
- Kako kad si sledeće godine tek treća godina gimnazije?
- Mama, vreme se ne računa školskim nego kalendarskim godinama.
- Moje se računa:P
Ovo je prilog koji su za Srpsku naučnu televiziju uradili učenici moje škole, u okviru akcije - Đačke vizije naučne televizije.To je plemenita ideja osnivanja dopisničke redakcije u svakoj srednjoj školi u Srbiji. Oni vas obuče i upute u osnove snimateljsko-novinarskog posla, lobiraju da se dokopate minimuma tehnike, pomognu vam da montirate priloge i onda to emituju u okviru svog programa, koji je po koncepciji potpuno različit od ostalih komercijalnih kablovskih televizija. Bave se naukom, kulturom, obrazovanjem i ostalim neprofitnim tricama i kučinama:) Ekipa koja stvara program za ovu televiziju je izuzetno mlada, obično studenti, postdiplomci, nadareni pojedinci, a predvodi ih čovek nepresušne energije i ideja - Živojin Žika Petrović.
"Pretpostavljam da vi očekujete od mene istinu o stanju srpskog naroda danas i viziju njegove budućnosti"