Mojoj generaciji naše more bilo je od Ankarana do Ade Bojane. Normalnima je sve to bilo podjednako blisko i podjednako naše, bez ikakvih nacionalnih ili političkih razlika.
Naravno, bilo je onih koji nisu voleli Portorož, Piran, Izolu i sva 3 preostala mesta na slovenačkoj obali, neki što im je bilo teže da se sporazumeju nego na ostatku obale, drugi zato što to more baš i nije neko. Drugima se, opet, nije mililo crnogorsko
Vuk i Šešelj još su bili u velikoj ljubavi, kumovi, vođe Srpskog četničkog pokreta koji su upravo preoteli od Mirka Jovića, glumca sa satom na ruci u filmu Kosovski boj (samo su im Turci bili lepi a za Srbe su uzeli neke Cigane iz predgrađa Prištine, onda smo se mi javili dobrovoljno) i otpravnika vozova u Staroj Pazovi (to je kreativan pos'o: voz mož' da pustiš a mož i da ne pustiš). A možda se
Конференција Језици и национализми
„Национализам гаји култ језика као светиње.”
И. Чоловић
„Чујемо и да ћирилица припада Србима, а латиница Хрватима. Међутим, писма не припадају народима, већ језицима који се на њима пишу.”
Р. Бугарски
„Прича о језику је зато престала бити лингвистичка и поставила питање улоге језика у прављењу народа, у јачању и ширењу национализма.”
С. Кордић
„Норма је преоптерећена неким псеудологичким правилима...”
Б. Арсенијевић
„Језик је украден свима нама понаособ од стране националиста, украден је као наше лично право, као наше средство, не само комуникације, него и размишљања. Цела трагедија која се десила са Југославијом и њеним језицима заправо je унаказила, отела нашу слободу, не само да пишемо или преводимо спонтано, него и да мислимо спонтано.”
Вук Перишић
Ovdi je TEST IZ MATEMATIKE.
Ovdi je KLJUČ ZA BODOVANJE.
Kako sam se nadala, dobro sam se udala.
Napabirčih 10,5 poena. Zadovoljna!
Da li su nam deca nepismena?
Jesu.
Zašto su nam deca nepismena?
Ako je suditi po najglasnijim komentarima u javnosti poslednjih dana, deca su nam nepismena zato što im se na testovima tačni odgovori ne poništavaju zbog nepismenosti.
A neće biti da je baš tako. Nije test ništa kriv za nepismenost naše dece. Krivi smo mi sami.
Tako je, mi i niko drugi - roditelji i nastavnici. Mi smo nepismeni, pa ostaje nejasno ko onda uopšte pismenosti decu da uči?
Тако су нас барем учили...
На почетку сваке школске године у мојој школи учитељице које су протеклог јуна извеле четврти разред седну заједно са свим садашњим предметним наставницима тих својих прошлогодшњих четвртака, а сада петака, и одрже заједничко одељењско веће тог одељења чији је циљ да наставнике ближе упознају са сваким дететом појединачно, његовом личношћу, карактером, приступу раду и учењу, породичном ситуацијом...
Е, ово ја зовем паметном дечицом!
Замало да умлате будалу зато што им је напао професора.
Хучи Кучи Мену
Mali je ljudski um! Ono što se nije preživelo i ono što se nije radilo - to se ne zna. A kakve mračne sile vršljaju svetom, to mi pojedinci izvan moćnih organizacija, još manje znamo. Ko za vreme rata nije vršljao Jugoslavijom.
Kada čovek izrasta van sredine gde ima ljudi koji se bave javnim, državnim, društvenim poslovima; kada izrasta van roditeljske kuće i mesta negovanja i pažnje, on ostaje sasvim sirov. On može kao i ja što sam - da prođe kroz školu, da stekne i fakultetsku diplomu i zvanje i opet ostane sirov. Ovo, da kažem, javno, službeno, državno vaspitanje - to je nepotpuno vaspitanje. To je vaspitanje, obrazovanje, neukog sveta, sveta prosečnih shvatanja (ili u interesu vladajuće klase). Ono nije sveobuhvatno, a čak mu i elementarna istina nedostaje. Sa takvim vaspitanjem čovek ostaje naivan. Možda se i rađa da bude naivan. Ne verujem da se može nešto pouzdano reći o ovome. Ovde se, nekako radi o ljudima "s poreklom" i ljudima "bez porekla". Nekako su to ljudi iz običnog naroda (sirotinje) i ljudi iz prosvećene, stabilne (ili buržujske) sredine. To su, igrom slučaja, siromašni radnici i seljaci i imućni, bogati svet. U svakom slučaju - to su oni koji su odrastali uz trezveno domaće vaspitanje i oni koji su odrastali "na ulici". Ja sam bio siroče sa ulice! Imao jesam trezvene strica i majku. Malo sam vremena provodio sa njima. Više su na mene imali uticaja nepravda i oskudica. Siromaštvo i nepravda odvlače mladog čoveka u "levo"!
Izrastanje u jednoj i izrastanje u drugoj sredini, drugim uslovima, daje različite ljude. Tačno je da shvatanje formiraju uslovi pod kojima se živi. Ja sam izrastao na onom otvorenom polju. Bio sam meta za svaki napad i spreman da jurišam na svaku nepravdu. Takvog me je zatekao rat!
Čast mi je i zadovoljstvo da ugostim gosta autora pod nadimkom Shmoo.
Uživajte!
Мислили сте да нећемо одржати тај ритам од два лингвистичка блога недељно?
Е па преварили сте се.
Слушајући последњи лингвистички видео прилог блогоколеге Драгана