Akademsko pozorište osnovala je grupa studenata Beogradskog univerziteta 19. septembra 1922. godine. Potpisnici osnivačkog akta u bašti kafane hotela "Moskva" bili su Aleksandar Janković, student prava i Božidar Kovačević, student filozofije. Predvođeno Matom Miloševićem, Milanom Dedincem i Jurijem Rakitinom od svog nastanka bilo je avangardno i okrenuto novim piscima i modernom teatarskom izrazu.
stvarno,
nisam uspeo da vidim ko su bili крелци koji su uspeli da isprovociraju jedno od najmiroljubivijih bica ovde,
Faze razvoja istorijskog revizionizma kao faze razvoja oruđa "klasne borbe odozgo"
(Fantastični predeo reviziberalizma, 3)
Na svom izlaganju na jednoj od pomenutih tribina, profesorka Dubravka Stojanović govorila je o više žanrova ili više "agregatnih stanja" rehabilitacije četničkog pokreta kao o različitim vidovima razvoja revizionističkog diskursa (8). Prvi takav žanr bio bi Draškovićev roman Nož, odakle po njenim rečima i potiče fiktivna slika o „prvom gerilcu Evrope", „dva pokreta otpora", „Mihajloviću kao borcu, zaštitniku biološke supstance naroda"
Kontekst, fakti, interpretacija, reprezentacija
Usled delimičnog uspeha revizionista u pokušaju masovnog onepismenjavanja stanovništva, potrebno je u ovakvom razmatranju početi od osnova razumevanja istorijskih događaja i istorijskih narativa. Šta više, da bismo uopšte razaznali u kojoj i kakvoj magli fantastičnog revizionističkog predela se nalazimo, moramo neprestano insistirati na ovim osnovama, kao što se pri prostornoj orijentaciji neprestano moramo služiti kompasom.
Da bi se uspešno orijentisali u pisanoj istoriji ili istoriografskoj građi, moramo pre svega
Simbioza nacionalističko-revizionističkih i neoliberalnih argumenata u ideološkoj, političkoj i propagandnoj sferi
Tokom nastavka procesa za rehabilitaciju Milana Nedića, nije na odmet podsetiti se osnovnih principa revizionističke argumentacije i propagande, posebno uzimajući u obzir činjenicu da oni koji su bili pristalice rehabilitacije Dragoljuba Mihailovića a protive se rehabilitaciji Nedića, pokušavaju da deo tih principa reafirmišu i stabilizuju u stručnoj i široj javnosti. Činjenica da je, i pored skoro unisone podrške ili sporadične autistične neutralnosti
Eto mene opet na terasici, pa razmišljam, čime bih mogao da nanerviram naš postskojevski narod, pa reko', dajder malo tamo gde je najslabiji - u odanosti otadžbini. Razmišljam, eto, koji deo srpske nacije mi se najviše dopada? Pošto smo svi pomalo samoljubivi, najprirodnije mi je nekako da kažem da smo mi Panonci najpametniji, najmiroljubiviji, najsocijaldemokratskiji, najpametniji, najmarljiviji i, uopšte sve najnaj. Pravimo najmekšu rakiju.
"Čoveku su potrebna četiri zagrljaja dnevno da bi preživeo.
Osam zagrljaja dnevno da bi se održao.
A dvanaest zagrljaja na dan da bi napredovao."
Virdžinija Satir
EDIT:
Na žalost, opet nemam vremena da napišem kako treba jer je ovo saobraćajno ludilo u Beogradu prešlo svaku meru pa se ništa ne stiže.
Ali, radi se o duhu Božića, predbožićnoj atmosferi koja se u Srbiji ne oseća. Od nekih 150 replika do sada samo su G. Cross i Beba Od Lončara razumeli šta sam hteo da kažem kad sam napisao da Božić u Srba nije pravi. Nije.
Kako to izgleda