Za stereotipe postoji više opšteprihvaćenih definicija, a jedna od njih glasi da su to "moderne bajke s pojednostavljenim ulogama": na jednoj strani su dobri, a na drugoj zli junaci. Narodi na Balkanu su te uloge međusobno tako podelili da je razlika između "dobrih" i "loših" momaka baš kao i u bajkama: dobri su pripadnici vlastite nacije, zli "one druge".
U
Dođem ti ja pre neki dan u školu, kad tamo frka! Vidim okupio se Odbor za proslave u punom sastavu, samo im ja falim da počnemo zasedanje. Ne’š verovati, opet proslavljamo Sv. Savu – školsku slavu!
Da naiđe neko nepozvan na takav jedan organizacioni skup, rekao bi da smo maločas prvi put čuli i za Sv.Savu i za sečenje kolača i za prigodan program tim povodom. A lepo se sećam da smo, kol’ko prošle godine, u istom sastavu zasedali i dogovorili se da je to poslednji put da se sastajemo navrat-nanos po bilo kom osnovu i da je krajnje vreme da se napravi neki plan proslave
Da li je slučajnost da se na Savindan, 27.januara rodio Lukijan Mušicki, vladika, prosvetitelj, pesnik, poliglota...? Verujem da nije. Velikan koji je bio ispred svog vremena, a o njemu se tako malo zna! Nema godišnjicu, retko se spominje njegovo ime, sem u rodnom Temerinu u kojem odnedavno ime Lukijanovo nose kulturni centar, srednja škola, izviđačka organizacija. Ispred opštinskog zdanja postavljena je bista Lukijana Mušickog. Povodom 233 godine rođenja, KIC “Lukijan Mušicki“ 11.februara u Temerinu će upriličiti veče “Lukijan Mušicki i 21.vek”- govoriće dr Sava Damjanov, dr Šandor Pal i studentkinje književnosti Korana Milanko i Margita Tot. Biće otvorena izložba fotografija i dokumenata o Lukijanu Mušickom.
(Salzburg, 27. 1. 1756. – Beč, 5. 12. 1791.)
Kompozitor čije su prve kompozicije izdane kad je imao tek 8 godina, klavirist, violinist, orguljaš, violist, dirigent, vjerni sin, muž, otac, preljubnik, nastavnik, organizator, inovator, praktičar,
Rečenica kojom je najavljivan film
It might get loud
glasi:
Izgleda da će se Georgina ipak poroditi. Bar ona zvana "Zakon o kinematografiji". Mora da je mnogo dobar zakon kad je pisan šest godina. Doduše, još je u obliku nacrta, pa je čak krenula i javna rasprava o istom. Što reče gospodin Nikola Stojanović, posle 60 godina dobija se zakon koji se bavi statusom filmskih umetnika i finansiranjem filmske umetnosti, a ne cenzurom.
Sve to lepo zvuči dok ne vidite na primer član br. 6:
Кинематографско дело из чл. 4. и 5. овог закона може бити посебно стимулисана мерама Владе. Мере, ближе услове и начин стимулисања из става 1. овог члана утврђује Влада, на предлог министарства надлежног за културу (у даљем тексту: Минстарство).
Ovaj tekst prenosim u potpunosti sa sajta "Urbana Srbija" (samonazvanog web portal za urbanu populaciju). Prenosim ga u paketu, bez ispravki i korekture, onako kako je tamo objavljen.
Službe državne bezbednosti koji su spremni da progovore o akcijama u kojima su učestvovali za vreme Titovog i Miloševićevog režima. Jednu od najspecifičnijih priča ima nekadašnji
Treblo je više dve nedelje da prođe od Božića pa da objavim ovaj tekst. Što zbog previše obaveza a što zbog previše uzburkanih strasti ovde na blogu oko tog najvećeg hrišćanskog praznika. Pošteno da kažem, nisam to očekivao. Mislio sam ipak da su neke vrednosti iznad svake kritike i diskusija i da nema potrebe da se razglaba oko toga. Pogrešio sam očigledno.