Nemam tačne podatke.
Zapisujem: kao kada sedneš da odmoriš. Sve je dobro.
Samo zapisujem.
Jutarnji susret na kapiji:
Buđenje i pokušaji sećanja. I počinjanja. Svakoga jutra treba se setiti šta je kafa, a šta med. Kako primiti mlaz vode u šake i prebaciti je na lice. Koja boja ide uz koju notu dana: koji se otvara. Kako osloviti vozača koji te ne propušta na semaforu ili pešaka koji je izleteo
...jer i travka treba i rosu i kosu.
Pronalazim se u svakoj recenici. Skoro.
Pametni su ovo ljudi. Primaju nerad od Istoka, ugodan život od Zapada; nikuda ne žure, jer sam život žuri, ne zanima ih da vide šta je iza sutrašnjeg dana, doći će što je određeno, a od njih malo šta zavisi; zajedno su samo u nevoljama, zato i ne vole da često budu zajedno; malo kome vjeruju, a najlakše ih je prevariti lijepom riječi; ne liče na junake, a najteže ih je uplašiti prijetnjom; dugo se ne osvrću ni na što, svejedno im je što se oko njih dešava, a onda odjednom sve počne da ih se tiče, sve isprevrću i okrenu na glavu, pa opet postanu spavači, i ne vole da se sjećaju ničeg što se desilo; boje se promjena jer su im često donosile zlo, a lako im dosadi jedan čovjek makar im činio i dobro.
pesma u prozi / pivo
i dok stoji krigla piva na stolu, znojava, kao šahovska figura na protivničkoj polovini table
drhteći od neizvesnosti sledećeg poteza, mog ili njegovog, oči mi se sklapaju.
Ali budimo realni, GMO se proizvodi iznuđeno, bliži se kraj onog povrća što raste autohtono iz semena bez umešavanja ljudi. Toga roda nije dovoljno, razlog je uvećanje broja zemljana, ima mnogo usta koja ga potražuju pa je nadoknada nedostajuće količine proizvedena sa dodatcima koji ubrzavaju rast, povećavaju količinu i daju veoma lep izgled. Povrće tako poraslo je kao kičicom molovano, čak i oku ugodnije nego što to priroda na svoj starinski i stereotipan način može da priušti ogladneloj planetarnoj populaciji.
Po državi razne čudne stvari, Hrast, Bazilika, inovativne, reformske i onda, neće valjda Beograd, pa ipak prestonica je da izostane, dobro, de ima onaj Bgd na vodi ali nikada dosta puštanja mašti i bezobrazluku na volju ...
... Idem maločas Trgom republike i zateknem Knez Mihaila stešnjenog i blokiranog i sasvim zbunjenog, pita se on užasnut da li su to opet došli
sićićeš u sebe
u potrazi za nečim: snom,
mišlju, slikom, sećanjem.
baš kao da ulaziš u podzemni svet
Из романа ВРТОВИ ВАВИЛОНА
На улазу испред Пеђе се испречи вратар. Мали, глават, набијен.
- Малочас сам изашао – подсети га Пеђа.
- Знам – одврати он. – Такви су опасни. Дигни руке. И сачекај да питам.
- Шта да питате?
- Када ће помрачење!
Е, вала ћеш ти помрачити, помисли Пеђа. Јачи јеси, увежбан, али непросветљен. Заплашен од нечега што се овде догађало...
Окренуо се и махнуо руком:
- Момци, идемо! Овде је само један; к`о ниједан!
Evo i dobitnika BAFTA nagrada: apsolutni pobednik je Slumdog Millionaire sa 7 nagrada.
Nizu "jezičkih" tekstova na Blogu B92 dodajem i jedan lakšeg kalibra. Ima daleke veze sa temom RODNO/POLNO OSETLJIVI JEZIK. Naime, novi lingvisti (ljubitelji rodno osetljivog jezika) umeju sladostrasno da navode izvore gde su sreli reči i izraze koje pokušavaju da uvedu. Sredstva javnog informisanja su im omiljeni izvori kao da tamo pišu i govore sve sami akademici ili lingvisti. Pa, vidite da se koristi!!! - ovo sam video više puta u komentarima. Sada očekujem kampanju da se dole naglašene reči uvedu u naš jezik. Kraće su i ekonomičnije od tzv. ispravnih.
Mislim da sam bio zaljubljen u nju
Na zaista nevin način
– išli smo kod njenih roditelja
U kuću preko Dunava,
tako lepo i mirno mesto
Sve što smo čuli bila je voda