A onda se desilo čudo, nalik onoj čuvenoj sentenci da „Bog nikada ne zatvori vrata, a da ne otvori prozor“.
Istorijska postavka u Arhivu Budimpešte
Subotičke gradske kuće, ova današnja i one bivše, tema su izložbe koju je u gradskom Arhivu Budimpešte priredio Istorijski arhiv grada sa severa Bačke
gost autor:
pingvin, kadkad poludi:
( posvetio margariti)
Nekada davno, u jednoj dalekoj zamlji, nalazilo se jedno magično kraljevstvo. U tom kraljevstvu su svi bili srećni, jer je kralj bio veoma mudar i blagonaklon. Kraljevstvo je bilo bogato, stanovnici su bili radosni. Ali niko zapravo nije znao da se, brižljivo sakriven, pored kralja nalazila njegova desna ruka – jedan stari promućurni čarobnjak, koji je pomagao kralju pri donošenju najtežih odluka.
Jednog
Ne sećam se kako sam otkrio Jožu. I Besu. Ali znam da mi je taj plovopis tada otkrio svet.
Više puta sam ga čitao i jedrio, što opijen, u mislima, što trezan po Kornatima... dobro, ne baš sve vreme... jednom sam, ne tako trezan, držao kormilo u moreuzu, fokusiran na to da jedra budu savršeno napeta, besprekorno trbušasta... zaboravljajući da proverim kurs... pa sam prateći napetost jedara, skrenuo za 90 stepeni, što u tesnacu znači: pravo u obalu...
(Esej o sopstvenoj poetici umetničog stvaralaštva, kao deo Magistarskog rada iz zidnog slikarstva, na temu Alegorija)
U razmišljanju kako bih mogla opisati i predstaviti sopstevnu poetiku, prvo mi pada na um da je to ipak prilično teško za slikara koji se isključivo vizeulno izražava. Međutim u ovom izazovu i razmišljanjima o predstavljanju sopstvenog sveta, inspiracije i tematike koja me je vodila u svom umetničkom stvaralaštvu, sigurno moram zaći i u onaj intimni, psihološki deo sopstvenog bića, kako bih objasnila odakle potiču odrđeni motivi i porivi
Мрђан Бајић: Радничка класа иде у рај
Nakon što je započeo svoju karijeru 1992. godine sa filmom beznačajne recepcije "Mesec je... Sunčev san" [The Moon Is... The Sun's Dream], Čen-Vuk Park [Park Chan-wook] postao je poznato ime u Koreji, svojoj domovini, zahvaljujući filmu iz 2000. godine „JSA" [Joint Security Area], koji je izazvao tenzije između Severne i Južne Koreje. Poštovanje prema njegovom radu na međunarodnom planu poraslo je 2002. godine pojavljivanjem filma „Simpatije za gospodina Osvetu" [Sympathy For Mr. Vengeance], prvog filma iz trilogije koja se bavi temom osvete [Revenge trilogy]. Njegovi sledbenici, „Stari dečak" [Oldboy, 2003.] i „Simpatije za gospođu Osvetu" [Sympathy For Mrs. Vengeance, 2005.], mešaju Hičkokom inspirisanu neizvesnost sa moralnim implikacijama užasnih zločina, koji su često dočarani sa uznemirujućom slikovitošću, u koje su upleteni njegovi likovi. Poslednji Parkov film, „Žeđ" [Thirst], spaja većinu fabule romana „Tereza Rakin" [Thérèse Raquin, 1867.] Emila Zole sa pričom o naizgled nepodmitljivom svećeniku koji postaje vampir posle podvrgavanja opasnom medicinskom eksperimentu. Dok je bio u poseti Međunarodnom sajmu stripa, naučne fantastike i filma u San Dijegu [San Diego Comic Con], Park je razgovarao za A.V. Club o vampirima, o nasilju i o tome da li se može ili ne može izbeći zlu.