Otrgnuce - pesma sa DVD-a u pripremi
Pozdrav!
D.
Dođi kad sjaj, dođi kad odeš
Oboji misli u reči što dišem
Dođi kad srce stane da kuca
Dođi kad sjaj oboji Um
Lepe su boje, lepo je veče
Lepi su risovi u tvojoj šumi
Lepa je misao, lepe su visine
Lepe su strane sveta tvog
Lepo ti je...
Lepo ti je..
Svi se slazemo da je duhovno stanje nase malene nacije vrlo tesko,takoreci “ u agoniji”.Tabloidi, sisate pevacice, mrznja, tuca, ubistva, prozivke, pretnje, optuzbe. Ali upravo objavljeni rezultati studije sprovedene od strane dva profesora evolutivne psihologije na univerzitetu New School u Njujorku dosla su do epohalnonih rezulata koje mozete procitati ovde.
Ovog puta je tema Dom štampe na Trgu Republike čiji je autor Arhitekta Ratomir Bogojević, izgrađen 1961 godine po dobijenoj prvoj nagradi na konkursu iz 1957 godine. Ovom zdanju preti nasilje u skaldu sa turbo varijantom civilizacijskog modela koji je ovde, u Beogradu, na putu da prevlada.
Urbanistički plan za novo naselje u Novom Sadu beše tema u CEP-u 1985 godine, vođa je bio arhitekta Braca Gaković pa je da bi to sve bilo kako treba doveo i rašljara iz Zagreba da stavi kuće gde je zdravo tlo. Urađeno je nekoliko uvodnih istraživanja sa ciljem da se postave predhodna pitanja i predlože mogući odgovori o građenju grada. Učestvovao sam u tom poduhvatu, napravio za tu priliku radne beleške pitajući se kako napraviti grad, i prezentiraću ih bez ispravki, onako kako su pisane te daleke 1985 godine.
... ne stidim se baš mnogo od toga kakvi smo i onda za grad treba pre svega entuzijazam i optimizam da se više ne žalimo na ono što smo do sada napravili ajde malo da ostavimo na miru taj Novi Beograd i da energiju koristimo za kreiranje novog možda neće ništa da ispadne ali ako se ne pokuša onda neće ni da bude i mora da ima nade jer ako toga nije onda idemo odmah u majčinu i šta će nam grad i mora inicijativa za to da dođe do arhitekata jer su oduvek to radili i bili odgovorni i piramide su pravili a sada samo moraju da slušaju neke bez veze ...
pesma u prozi / pivo
i dok stoji krigla piva na stolu, znojava, kao šahovska figura na protivničkoj polovini table
drhteći od neizvesnosti sledećeg poteza, mog ili njegovog, oči mi se sklapaju.
ŽIVELI
podignimo čaše za razuzdanost naših mozgova,
nazdravimo glupostima
recimo živeli problemima dok se pravimo da ne uočavamo njihovu prisutnost,
podignimo čaše za nerad,
nazdravimo odmoru i flaši hladnog piva
što nas održava jakima u ovim toplim danima,
recimo živeli hladu i doviđenja Suncu; iako se danas krijemo
od njegovih zraka, sutra ćemo se moliti za njih