Povodom deset godina pokreta Novi optimizam u Zrenjaninu
Da li su mogući gradovi bez građana — i šta bi preostalo od identiteta gradova kad bi iz njih bio izuzet onaj nezaobilazni začin koji čine upravo ljudi koji celokupnim svojim (javnim) delovanjem doprinose mapiranju i markiranju upravo tih, identitetskih mesta.
Zato kada kažem Zrenjanin — ja prvo pomislim: Guta.
Pokriće za tako nešto svakako je u dvoipodecenijskom postojanju pozorišnog kluba Zeleno Zvono (osnovano 1991), odnosno desetogodišnjem radu pokreta Novi optimizam (2004) čiji je Branislav Grubački Guta osnivač i lider. Još tokom devedesetih Zeleno zvono postalo je diskusioni klub ali jedan od najprepoznatljivijih centara građanskih, antiratnih aktivnosti.
Gost: amika - Milivoj Anđelković, književnik
Кафић “Вол стрит”, сав у црвеном плишу и бордо кожи, ушушкан у меку атмосферу и снабдевен свим врстама оштрих пића, био је омиљено место бизнисменима различитих профила. Они мали, чија је фирма била ташна-машна-мобилни знали су да је бити у “Вол стриту” ствар престижа – имиџ, бре, ортак, то ти је пола бизниса! Они моћнији, које су пратиле дугоноге секретарице изабране међу запосленима, ту су заказивали састанке, уговарали проценте, рабате и проналазили извршиоце за ситније послове којима нису желели да “прљају” своје пословање. “Видимо се у “Вол стриту”! – била је реченица коју су сви радо изговарали јер је тако пословно и светски звучала.
Jedina TV emisija u kojoj se ne pričaju gluposti!
"Brakusovi DOBRI LJUDI" na RTV Vojvodine, u 21:00h.
Večeras je vreme za nas žene! :)
размишљам ето тако, гледам неке људе из СЛО и ХРВ, ЦГ и МАК, БиХ, како су се одрекли Србије из Страха, и гледам, генерално, Србе на Западу, који су се разочарали у нас и постали хладне, дистанциране бичерке, натриповане да су нешто друго, што услед Милошевића, што Тадића, што тренутачне угробљујуће Земљу власти, па се питам - how weak one should be in order to deny his or her own identity. dajder, да претресемо зашто смо почели да мрзимо то што јесмо?
Novosadska iskustva ...
Ašokah je nasledio carstvo svog dede Ćandragupte i pokušao vladati na isti način. Prvi uspešan imperijalistički poduhvat mladog vladara doveo ga je neposredno do dijalektičkog okreta političkog morala. U osmoj godini svoje vladavine (oko 265 godine pre nove ere) Ašokah je osvojio zemlju Kalingah (današnja Orisa) koja je na istoku njegovo carstvo delila od morske obale. Njegovo carstvo se tako proširilo od Afganistana do obala Bengalskog zaliva.Ali pobeda je postignuta uz cenu ogromnog krvoprolića neprijatelja da se Ašokah zgrozio i jednom za svagda odustao od zavojevačkih sredstava
Srednja klasa kad ustalasa,
Ona se istom vajkati stade,
"Ovaj prost narod, ta glupa masa,
Ne zna za pravce promene i nade!"
Tad srednja klasa rad opšteg spasa,
Na bunu proziva radnike krotke,
I puna gneva s' visoka glasa
Savet im daje da uzmu motke!
Al' srednja klasa čim buna stasa,
Pravcima nade trgovat ume:
"Nije ni čudo jer bilo bi ludo,
Da pravac daje koj' ne razume!"
Onda ta klasa, tog sudnjeg časa,
Za nagodbu bunovne glave nudi:
"Sad
Ово су приче писане на пејџеру, претечи мобилног телефона, током неких давних залудних дежурстава. Тада су имале само три читаоца – прималаца порука, сада ће их имати, надам се, више.
„Пејџер-приче“ данас представљају праисторију „твитер“ и „твит“ прича, СМС и „флеш“ прича...
Уједно, доказ су да све није почело са „Твитером“ и „твитовима“ и да је свет постојао и пре њих.