Rokenrol u Zrenjaninu – šezdesete i sedamdesete
Gošća: OLIVERA SKOKO
U Narodnom muzeju Zrenjanin, 13. decembra 2010. godine s početkom u 19 časova otvara se izložba pod nazivom „Od Tihuane do Tetka Ane“ (Rokenrol u Zrenjaninu-šezdesete i sedamdesete). Ova neobična izložba je svojevrsni omaž jednom vremenu u jednom gradu, ali i svim ostalim gradovima koji su na sličan način proživeli svoje rokenrol priče: od toga kako je sve počelo, preko najznačajnijih rok-sastava, gde se igralo i kako se zabavljalo, šta se slušalo, šta se gledalo, od koga se učilo, koji časopisi su se čitali, kako se oblačilo, ko je gostovao, pa sve do gitarijada koje su se organizovale. Na izložbi će biti predstavljeni brojni instrumenti i muzička oprema (gitare, pojačala, bubnjevi...), radio aparati, magnetofoni, gramofoni, crno-beli televizori, džuboks-aparat Wurlitzer, vespa, ploče, plakati...
Ovo je priča o diskriminaciji i lepoti i pohitaću da vam poentu saopštim na samom početku. Šta želim da kažem? Želim da kažem da mi je muka od priče o diskriminaciji koja je nejasna priča, koja diskriminisane (vulnerabilne) navodno brani jednom odbojnom i ružnom slikom stvarajući tako još veći jaz izeđu diskriminisanih i diskriminatora, i dakle, hoću da kažem sledeće: od diskriminacije, od odbacivanja, straha od nepoznatog, od neprihvatanja i podozrivosti - ako želite ljudima dobro - branite ih lepotom. Branite i sebe, na kraju krajeva, branite svet lepotom.
Znam
Dragi moji,
Stomačni virusi koji skoro svima nama naprave dar-mar dok smo na letovanju, pogotovo ako je podneblje pustinjsko, osim sto nam upropaste barem jedan dan na moru imaju i jednu svetliju misiju.
Nje najčešće nismo svesni, pa je retko koristimo. Da letos nije bilo jednog takvog dar-mara u mom slučaju i jednodnevne zabrane ulaska u vodu, sasvim sigurno bih ostao siromašniji za neke zanimljive detalje koji su se sami nudili u okruženju, niti bi bilo pričice koja sledi.
Neki od vas su je vec čitali na ovom mestu, ali je sada odenuta u nešto
"Don't look for no worries, worries and troubles come around
Peter Green
Dok sam se pripremao za ovaj blog i prelistavao literaturu jedna misao mi se stalno vrtela u glavi: Dođavola, šta mi je ovo trebalo! Pa to je prevelika i preteška tema za mene. Ali pre nekoliko meseci sam najavio da ću o globalizaciji nešto napisati. Rekao sam tada da se napredak čovečanstva zasniva na razvoju nauke, tehnologije, komunikacije i globalizacije. Zatim sam se osvrnuo na prva tri od ovih faktora, pa osećam obavezu da kažem nešto i o poslednjem. Ali naglašavam da ovde o globalizaciji govorim samo sa tog stanovišta i svakako nemam ni nameru ni mogućnosti da dam jedan potpun pregled globalizacije.
***
Šta je globalizam? Pa to je kada kupite sijalicu u Japanu, uvrnete je u Bosni i ona radi! Ja tako shvatam globalizam. Znam da ima onih koji pod globalizmom i globalizacijom podrazumevaju nešto drugo, i još više onih koji iz besa i nemoći da globalizaciju zaustave, sa beskrajnom mržnjom i cinizmom govore o njoj besmislice. U svakom slučaju, ako je globalizacija nešto drugo, ja ne govorim o tome!
Republika Srbija je Republika, a ima monarha i ne obeležava Dan republike već Dan državnosti, čime se ne razlikuje od ostalih na prostoru SFRJ nastalih državica.
Danas je 29. Novembar nekadašni praznik „Dan Republike“ pa čestitam svima koji su emotivno i na bilo koji način vezani za taj dan.
Oni koji misle da se brisanjem datuma može izbrisati istorija i praviti neka nova čine nasilje nad istorijom, svojom prošlosti i svojim precima. Očito su sada potomci jednih predaka jači i glasniji. Revizija istorije je na delu i to je opštepoznata stvar i opšteraširena pojava na prostorima bivše SFRJ.
Dakle, aa današnji dan pre 67 godina u Jajcu, održano je Drugo zasedanje Antifašitičkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ), na kome je doneta odluka o federalnom ustrojstvu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ), zemlje koje više nema.
Zadovoljstvo mi je ugostiti st.jepana.
Teze nabačene povodom neobjavljene ankete o kiču iz 2007.
1.
Kič najčešće nastaje kao posledica odluke stvaraoca da iznedri nesto umetničko.
To je kič odluka koja teško da će rezultovati ičim umetničkim, naprosto zato što umetnost niti umetniku veruje, niti za odluke umetnika haje. Desi se samo onda kad prosto ne može da se ne desi.
Stoga mi je uvek bila sumnjiva priča o mukama umetnika pred belim platnom ili nad listom belog papira. Kao, mora on
Baš bih voleo da projektujem soliter, napravio bih jedan koji bi se širio uvis, da ne mogu stanari onima ispod da tresu mrve na terasu. Neme veze što bi možda pao na prvoj košavi . Ili da budem istraživač u nekoj farmaceutskoj kući. Ih, kako bih se tu tek istakao: recimo, da u vitamine stavljam preparate za opadanje dlaka. Žene bi me baš volele, a i neki muškarci. A tek kad bi me pustili da budem saobraćajni inženjer! Na svim opasnim krivinama napravio bih kontra nagib, pa ko ne poštuje ograničenje 40 - nek' produži u provaliju, jarak, banderu ili zid. Bolje da pogine što pre nego da maltretira i ugrožava normalne vozače. A da sam tehnolog u poljoprivrednom kombinatu ili agronom šopao bih one životinje toliko da bi se meni duplo brže gojile nego ovim dosadašjim tehnolozima. Il' će se toviš il' će crkneš! A voleo bih i da, na primer, napišem uputstvo za nekakvu mašinu za ekstrudiranje aluminijumskih profila, što bi to tek bilo veselo.
NISI - pesma sa DVD-a u pripremi
Pozdrav :)
D.