Foto: Milan Obradović
Veslam vodama beogradskim već dve decenije (npr, ovde, ovde i ovde) i od tih prvih dana sam sanjao da dobiju neko priznanje, kao potvrdu ekološkog značaja, pa i zaštitu. Vrste koje su bile ugrožene i kojima sam posvećivao posebnu pažnju uključivale su orla belorepana, malog vranca, kao i gaka i malu belu čaplju, koje su se tih godina gnezdile na Ušću.
Od danas (ili juce?) u Chikagu se moze videti izlozba o Nikoli Tesli. Izlozba je u Navy Pier-u, i cini mi se da je mesto dobro odabrano. Navy Pier je dugacak dok gde se nalazi trzni centar, uglavnom sa suvenirima, vrteska i nekoliko slicnih sprava iz zabavnih parkova, polazna stanica brodova I brodica koji voze po Michigenskom jezeru I Chikashkim rekama. Tako da je uvek prepuno.
Sigurno ste pomislili da je ovo tekst o raspletu duela Tadić-Nikolić, ili barem o formiranju vlade Srbije. Po cenu da vas razočaram, moram odmah da kažem, malo ste pogrešili. Ovo nije priča o Borisu i Tomi. Da objasnim. Nedavno je "Blic" objavio tekst o super-računaru Instituta za fiziku, koji će uskoro (nakon planirane nadogradnje) biti najmoćniji računar na Balkanu. Ime tog računara je, naravno, "Paradoks".
Prema recima Aleksandra Bogojevića, zamenika direktora u Institutu za fiziku (i kako prenosi "Blic"), Paradoks trenutno ima 1.100 procesora, i radi na 7 tera-flopsa.
photos copyright (c) ms. & mr. albicilla
Omanji rezervat - 20 km2 - ne reflektuje dovoljno značaj onoga zbog čega je pre 20 godina osnovan: zaštita kritično ugrožene indijske (velike) droplje. Sa jedne strane ga napadaju oranice, sa druge vetrogeneratori, a stepski rezervat Nalija (Gudžarat, Indija) pokušava da u svojim granicama podrži i održi ovu vrstu u distriktu Kač, gde ja za njom tragam. Moj vodič, Čirak Solanki, priča kako je nekom prilikom pet dana tragao pre nego što je uspeo da pronađe indijsku droplju. Pita me mogu li vetrenjače da utiču na pad njenog broja? Mogu, kažem. Već sam čuo da je ono malo ptica iz ovog kraja napustilo pretesan im rezervat, pa sam slikao tablu s imenom parka i nacrtanom dropljom, uveren da je to jedina koju ću videti.
Iako blog nije o knjizi Fareed Zakaria „The Post American World“ pošto je nisam ni pročitao, ni o adaptiranom materijalu za članak u Newsweek-u, koji jesam pročitao, interesantna mi je paralela gde svet ubrzano ide u geo-političko-ekonomsku budućnost kroz uspon ostatka sveta i gde ICT (Information and Communication Technologies) ubrzano ide u budućnost kroz pojave na rubu mreže.
Lakše mi je definisati šta za mene nije rub mreže – komunikaciona infrastruktura i established, veliki web entiteti što nude usluge – provajderi, search engines, social networking etc.
A pošto je i sve ostalo umreženo, pa makar do daljnjeg čučalo i iza firewall-a, to mi je rub. I mi pojedinci smo rub, iako na „trivijalan“, tj klasičan, stari način.
Na Limu, Drini i drugim rekama povremeno zavlada jedno zlokobno stanje duha među ribolovcima, oličeno u grozničavoj, agresivnoj i razornoj zaslepljenosti i isključivosti, usmerenoj protiv velikih vranaca (kormorana). Javno traže od lovaca da ih potamane. Jedan prostodušno kaže u kameru: “mi ne želimo da ih uništimo, nego da ih nema.” Na pominjanje kormorana, pecaroše kao da hvata napad neke đavolske posednutosti – izbezume se, škrguću zubima, iskolače oči, pocrvene (neki preblede), teško dišu, postaju krvoločni i nasrtljivi. To ih hvata u talasima, kao delirijum malarije. Kad se učini da ih je prošlo, vrati se u još težem obliku.
akvarel (c) Szabolcs Kokay
Ibarska magistrala, užarena na junskom suncu... Dajem migavac, skrećem sa nje.
- A što idemo ovuda?
- Pa, to je neka prečica...
Vozim polako, zavojitim seoskim putem... šumarci hrasta, živice i livade, usamljeno drveće... pa sve sporije... tu bi negde trebala biti... Pratim pogledom bandere duž puta i ptice na žici... lasta... golub grivaš... eno