Dok sam jos citala Guardian jedna od omiljenih rubrika mi je bila "Bad Science" sa prigodnom ilustracijom Frankensteina umesto slike autora - Ben Goldacrea. On jednom nedeljno daje prikaz objavljenih naucnih studija koje nemaju veze s mozgom. (digresija: secam se jedne gde je
U susret sajmu knjiga: što reče Strongman, kocka je bačena, pa, rekoh, da vam ponudim kocku iz svog prevoda ove lubenice: Klajv Ponting „Ekološka istorija sveta“, Odiseja, Beograd 2009
Tokom poslednjih 10.000 godina, ljudske aktivnosti su dovele do velikih promena u svetskim ekosistemima. Širenje naselja i stvaranje polja za gajenje useva ili napasanje stoke, krčenje šuma, te isušivanje močvara i vlažnih staništa, redukovali su staništa gotovo svih vrsta biljaka i životinja. Sistematski lov životinja radi hrane, krzna i drugih proizvoda (i, u mnogim slučajevima, ‘sporta’), drastično je redukovao brojnost mnogih vrsta, a neke doveo do izumiranja. ...
Golub selac
Možda najstrašniji primer masovnog pokolja nije bio onaj bizona, već golubova selaca – to je priča u koju je gotovo nemoguće poverovati. Prvi evropski doseljenici u Severnu Ameriku često su komentarisali ogroman broj plavih i dugorepih, brzih i gracioznih golubova. Jedan od prvih doseljenika u Virdžiniji opisao je:
Zimi je više divljih golubova nego što se to može zamisliti, ja sam viđao neprekinuta jata u vazduhu koja su prolazila po tri ili četiri sata, toliko gusta da su nam zasenila nebo.
Svako ko živi u SAD može primetiti da postoji veliki izbor mleka u bolje snabdevenim supermarketima, a i da postoji veliki broj proizvodjača. Pada još u oči i činjenica da postoje dve veoma različite vrste mleka. Jedna grupa poroizvodjača drži cenu koja je dosta prihvatljiva dok druga grupa proizvodjaca drži cenu koja je ponekad i više od dvostruko veća od cene mleka iz prve grupe. Postoje potrošači koji nemaju pojma zašto je to tako, niti se interesuju, i bez ikakve dileme kupuju ono jeftinije mleko. Deo potrošača ne zna da mleko iz prve grupe dolazi iz dela mlekarske
Penelope: "Pedro, volim te!"
Pedro: "Koji bre , Pedro? Imam kompjutersku
evidenciju da to nisam ja!"
Još u decembru 2008 g. američki naučni časopis "Neuron", objavio je rezultate veoma interesantnih istraživanja Japan’s ATR Computational Neuroscience Laboratories. Dakle, reč je o visokoj tehnologiji koja toliko napreduje i od koje se nekad možete uplašiti, čak
Analizirajući posthumno Adolfa Hitlera, psihoanalitičari su pronašli brojne patološke crte njegove ličnosti: ekstremnu narcisoidnost, intenzivnu nekrofiliju, pukotine u percepciji i socijalnim kontaktima, a verovatno i prisustvo psihoze i šizofrenije. Uzgred, ustanovljeno je i da su Hitlerove seksualne želje bile voajerističke, analno sadističke prema inferiornom tipu žena i mazohističke prema tipu žena kojima se divio. Neki su tvrdili da je vođa Trećeg rajha bio homoseksualac. Smelu hipotezu da je Adolf Hitler bio žena, koliko je poznato, ipak, niko nije izneo. Međutim, poslednji nalazi pokazuju, da ni tu mogućnost ne treba isključiti.
Bolešljivi dečak je bio veoma radoznao i gotovo svaka reč koju bi izgovorio bila je pitanje: Zašto? Međutim, za razliku od druge dece njegovog uzrasta, on je tako vešto postavljao ta pitanja da je svoje roditelje brzo dovodio u poziciju da ne znaju odgovor. Isto je bilo i sa njegovim nastavnicima. Već u desetoj godini Herr Warum, a to je nadimak koji mu je dala majka, studira matematiku, veronauku i kalsične jezike, a već u dvadeset i petoj godini brani doktorat iz matematike.
Nekako na jesen većina porodica u Srbiji se prihvata posla oko strateških projekata (strategic project management) poznatijih jednostavno kao zimnica. A i strateški su onoliko koliko je krajnji rezultat projekta zimnica neophodan porodici (Project Management for Eating). Neki put se udruže porodice ili prijatelji, pa se to naziva izbor strateškog partnera i planski se utanačava zajednički nastup (Colaboration Challenge). Ima tu, nije da nije, i razvrgavanja ranijih godina sklopljenih porodičnih ili rođačkih preduzeća, a sve zbog ovih ili onih razloga (Creative Destruction).
Kao što znate, nije mi običaj da pišem prečesto blogove - ali još jedna vest mi je privukla pažnju i mislio sam da bi bilo korisno da je podelim sa vama.
Gde je čije kreativno srce, i gde je čije srce kreativne pažnje verovatno nije lako odgovoriti ni samom pojedincu. Odsustvo svake kohezije po ovom pitanju, kako nam pojedinačni životi teku, samo nam, prosečnom pojedincu, obogaćuje život.
Ko-kreacija onda donosi još jednu, i najčešće još lepšu dimenziju.
Kad nam jednog dana algoritmi u procesu kreiranja otmu ono što sad imamo mi ćemo kreirati nove algoritme, ili novo okruženje za kreiranje.
A ako bi nam jednog dana prestali otimati (a ko su oni, sudbina!?) verovatno bi nam i ugasili plamen koji su zapalili još davni preci, kao što je obilje što su onomad donela neka ostrva u Tihom Okeanu posle više od hiljadu godina ugasilo plamen koji je goreo u onima koji su ta ostrva prvi pronašli, najbolji i najhrabriji na putu od nekoliko hiljada kilometara.