2023-03-07 01:21:53

POVREMENI GUBITAK KRATKOTRAJNOG PAMĆENJA

horheakimov RSS / 07.03.2023. u 02:21

 

 

            Imao sam davno jednog prijatelja koji je sebe zvao Milorad Rodik i više od pola svog života ručavao po restoranima. Živeo je sam u malom stanu u centru grada koji je nasledio od tetke. Radio je kao savetnik u državnoj službi i za to bio dobro plaćen. Nije imao velikih briga u životu osim jedne, koju je odlučio da u potpunosti iskoreni. Bio je to povremeni gubitak kratkoročnog pamćenja.

 

 
 

Istočna železnička stanica Кeleti, čija je velelepna fasada i danas arhitektonski simbol i ponos Budimpešte, za nas koji smo navikli da na njoj dočekujemo i ispraćamo rodbinu i prijatelje iz Srbije, ili da se sa njenih perona uputimo ka jugu, nije više ona stara. U očekivanju novih i do danas nedočekanih pruga, vozova između Budimpešte i Beograda odavno nema. Zamenili su ih minibusevi,

 

KADA JE OVO PROČITAO, GROF OD MONTE KRISTA JE USTAO I OTIŠAO DA SE OBESI

 

 Vendi je toliko jecala da joj je dijafragma pritiskala srce. Klečala je u snegu ispred ulaza u lavirint i nije mogla da se pomeri. Pokušavala je da smogne snage da dozove svog sina. Potpuno nemoćna, pala je u sneg, a tople suze dubile su rupice kroz naslagane pahulje. Tragovi stopala vodili su do njene glave. Bili su to tragovi goluždravog, ali snažnog mladića, po snežnoj mećavi obučenog samo u nakupljenu togu, presečenu jakim opasačem. Pojava koja je ulivala strahopoštovanje, nešto što njen Deni nikada neće imati. Pružila je ruku prema gotovo božanskom biću, čije lice je ostajalo u senci zamagljenih hotelskih svetala, kao prema spasonosnom isijanju, ali je izgubila svest. Mladić je iskoračio prema njoj i tada je postalo jasno da je sirova snaga i neuništivost tela bila nenadano izostala na licu. Potpuno zbunjen i očigledno nepripremljen, pogotovo kada je reč o vremenskim uslovima, mladić se osvrnuo oko sebe pre nego što je dotakao končić na rukavu nepomične žene. Nije bilo nigde nikog. 

 

 
2023-02-16 12:24:00

DVA U JEDNOM ...

Đorđe Bobić RSS / 16.02.2023. u 13:24

FpFmR22XgAAS0Wt?format=jpg&name=900x900

 
2023-02-15 09:32:14

ODRASTANJE U PARKU BRAJANT

Dragan Jakovljević. RSS / 15.02.2023. u 10:32
f5764b_c97c32a2cf6e4857947eff427c129727~mv2.jpg

Bilo je proleće 1941. kada je naš brod, krcat

 
2023-02-05 00:29:42

DA SU SVI TELEGRAMI BILI ISPORUČENI NA VREME

horheakimov RSS / 05.02.2023. u 01:29

Težina telegrama od dvadeset i jednog grama raspršila je i poslednju nadu da ću te sresti u centru. Nebo je bilo crno poput ovce, vunasto i suvo. Jak pritisak nabijao je ljude prema tlu. Zlu ne trebalo da ovo potraje, ali nekako su mnogi sada prave veličine. Grehota je za one koji inače sami sebe unižavaju svakog dana, oni jedva da se vide. Ostali su veličine kokera, kroketa ili krekera. Ovčar bez dlake po telu (ima je samo po glavi) podigao je pogled. Vidi se da bi u nekom drugom svetu bio kralj životinja. U nekom drugom svetu svi bi svetleli, svi bi puštali krila i leteli. Svi bi bili svetleći zmajevi. Zmajevi noći. Zmajevi očaja. Krajevi grada bili bi gnezda. Na vrhu najvišeg nebodera u centru živeo bi kralj zmajeva kome čak ni onaj ovčarski pas ne bi bio strašan (u onom njegovom svetu koji priziva pogledom - ili je to samo vapaj za hranom). Kralj zmajeva, zmaj od papira koji ne može da leti. Ne, to nije ispresavijani telegram, bože me oprosti, to je origami zmaj. Zgužvam ga jednom rukom u centar piksle gde spavaju pepeo i strah. Strah, da ako već mogu da pogubim kralja zmajeva kao opušak cigarete, a nikada nijednu nisam stvarno spalio, kakav je kralj mog sveta?

 

 

 

 

- шта уосталом може да изгуби онај ко је већ изгубљен у стварности која га окружује (г Писарев Ђ.)

 

има година како се овакав наш разговор баштенски одвијао јер нам плацеве кућне дели само метер висински шимшир ограде па се преко ње издиванимо онако у пролазу - баш се нервирам џигерица ми у мени дркти одједа (жали ми се комша Судија у пензији) кад слушам и гледам тв вести , Свет полудео начисто ,а ти - па ја и немам каде да у поменути екран пиљим радим по цели дан а и ноћна шихта ме апи почесто -па ко те тера да радиш оматорио си седи ко ја у поензији -па да се и ја једим и џигерицу тресем боље ми се бетонима бавити - па дообро како оћеш, а ја се баш једим.

 
2023-01-31 15:13:06

saksije iznad svega ...

Đorđe Bobić RSS / 31.01.2023. u 16:13

Fnz1C7wWYAAhxqb?format=jpg&name=900x900

 
2023-01-21 20:30:45

BIO JE SAMO TIHI DEČAK SA OSTRVA, NEKADA DAVNO

horheakimov RSS / 21.01.2023. u 21:30

Bila je godina konja. Beba je rođena na obali okeana, u restoranu roditelja. Dobio je ime Noace. Prvo je naučio da pliva a tek kasnije je prohodao. Kada je napunio tri godine dobio je svoju prvu dasku za surf. Jedno vreme je samo plutao na njoj i koristio je kao marker dok je učio da roni. Sa sedam godina je krenuo u školu. Počeo je da uči slova i brojeve a već je znao da seče talase. Više vremena je bio na okeanu, nego u klupi. Tokom dana, računajući i snove, duže je bio u vodi, nego na suvom. Činilo se da se na dasci odmara, spava i sanja. Uhvati talas koji se lomi preko njega, uđe u vodenu cev i nestane. U zavisnosti od veličine talasa, posle nekoliko sekundi pojavi se iza vodenog zida, ozarena lica, mlađi nego što je bio malopre.

 

 

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana