Zbog ovog neshvatljivog postupka RIK-a, sa potpisom sekretara Veljka Odalovića, bio sam prinuđen da uputim žalbu Povereniku za informacije od javnog značaja, gospodinu Šabiću. I, evo, posle dva meseca borbe za slobodan uvid u „bele listiće“, RIK sa potpisom istog sekretara menja mišljenje.
Pre neko jutro, sunčano, sa kafom u ruci izađem na terasu, sednem, zapalim Lucky i bačim se u uživanje. Kad! Pored uobičajene tramvajskoautomobilskoautobuske buke, do mene dopre kakofonija vrapčijeg dživkanja! Razveselim se, odem do ograde i bacim pogled na dole, na njihovu Agoru, tako sam u sebi nazvao veliki grm koji ne spada u crnogorične ili zimzelene ali mu lišće na jesen i u zimu ne opada samo se smanji i udeblja pa liči na pupoljke i čeka proleće da ponovo kao plamen bukne! U Agori dvestotinak, možda i više, paperjastih vragolanki i vragolana, dživka na sav
Evolucija u tehnologiji --- Revolucija u ponašanju (tema pariskog LeWeb3 2007, 11-12 Dec) - Da li smo mi prva generaciji koja je svedok ove inverzije? U normalizovanom smislu, naravno: o mnogim pojavama u prošlosti možemo da pričamo kao o micro/mini inverzijama, tj revolucije u ponašanju su suviše male u odnosu na sveukupno ponašanje, ponekad su razvodnjene u vremenu, pa je teško biti svedok.
Normalizovanu i u smislu postavljanja perspektive, ili referentne tačke, između tehnologije i ponašanja, inače možemo da tvrdimo kako su i promene u tehnologiji i promene u ponašanju revolucionarne.
Povod za blog je Percolation Theory. Više puta smo ovu teoriju pominjali na blogu u komentarima.
Moja popularna definicja kaže da "kako mreži postepeno povećavamo gustinu postoje tačke, perkolacioni pragovi, gde se mreži naglo povećava moć" (snaga, bogatstvo, neki njihov više ili manje abstraktan derivat, pričamo o abstraktnim konceptima).
Prvih nekoliko dana bio je prilično izgubljen. Jeo je za stolom sa dedom i babom, i decom, a pojavila se još jedna starija žena, mladja od babe, valjda je ona otvorila kapiju iznutra, onda kad ga je Erža dovela. One dve devojke su posluživale za stolom i nije znao da li to rade zato što su mladje ili su služavke ali bi, na kraju obeda i one sele za sto i navalile. Hrane je bilo dosta i bilo je i supe i živine i kobasica i klobas mu je postala omiljena reč. A onda, jednog dana, pasulj na vodi; dok je devojka sa kutlačom stigla redom, od dede do njega, shvatio je. Badnji dan! Njihov. Sad je mogao da broji dane, da ne zgreši i omrsi na Badnji dan.
(Odlomak)
Pitam je za ime.
„Happy Charlie“, odgovori, a ja je pogledam u neverici. „Stvarno se tako zovem. Moji roditelji hteli su da imam sreće u životu i da naučim engleski, pa su mi dali to ime“, objasni devojka.
Studira engleski u Medanu, ali pošto je siromašna, mora i da radi. U indonežanskom školskom sistemu student ima pravo na odmor nakon svakog položenog ispita. Srećna Čarli tada nastoji da zaradi neki rupi.
Retko ima priliku da vežba jezik, žali mi se. A morala
Gospa-Nata je lako nakrivila glavu i kroz pomalo stegnute kapke gledala u ogledalo. Ozbiljna, tamna haljina bila joj je samo za dlaku komotnija nego onda kad ju je jedini put obukla, na venčanju mladje ćerke. Posle više nije bilo prilike. Nije je obukla ni za sahranu zetu, jednom od Vitezova gospa-Natinog stola; pristojne sahrane nije ni bilo jer ga je u zatvoru ubila Tajna policija koja ga je tajno i sahranila. U crkvu i tako nikad nije išla i haljina je izvadjena iz ormana tek sad. Stavila je na glavu šešir, nalik na žirado, samo crn. Nikad nije nosila šešir, ona je radna žena a ne neka buržujka, ali, ovo je bila specijalna prilika.